Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
petak, 01.01.2016.
Ne postoji "zdrava pretilost"
|
Baš u pravi trenutak nakon blagdanskog prežderavanja nam stiže ova radosna novost: Ne, NIJE MOGUĆE biti 'debeo i zdrav', kažu eksperti: puno vježbanja u stanju pretilosti 'ne sprječava ranu smrt'  Izvor slike Biti debeo ali u dobroj formi je mit, utvrdili su znanstvenici. Ako ste pretili, velika količina tjelesne aktivnosti neće spriječiti preranu smrt. Istraživači kažu da je znatno važnije biti vitak, čak i ako niste u dobroj formi. Godinama su eksperti vjerovali da je moguće biti 'debeo ali u dobroj formi' i i dalje biti relativno dobrog zdravlja. Teže odrasle osobe su pretpostavljale da im tih "par kila viška" ne smeta dokle god se redovno bave tjelesnom aktivnošću. No, saznanja iz švedske studije na uzorku od preko 1.3 milijuna muškaraca sugeriraju da su bili u krivu. Profesor Peter Nordstrom sa sveučilišta Umea je pregledao zdravstvene kartone muškaraca tijekom 29 godina, od 18. godine nadalje. Svi su se bili pridružili obrambenim snagama, što je prilikom pridruživanja uključivalo i test tjelovježbe na biciklu za vježbu. Također su svi bili izmjereni i izvagani, što je omogućilo istraživačima saznati jesu li bili pretili ili ne. Zatim su profesor Nordstrom i njegova ekipa pregledavali podatke o muškarcima kako bi vidjeli tko je od tog doba umro od raznih bolesti, uključujući rak i bolesti srca i krvožilnog sustava. Otkrili su da muškarci u dobroj formi imaju znatno manju šansu umiranja nego oni u lošoj formi. No, taj efekt je bio poništen ako su bili pretili. Muškarci koji su bili vitki i neaktivni su imali 30% manju šansu umiranja nego oni koji su bili debeli ali u dobroj formi. Studija je objavljena u časopisu "International Journal of Epidemiology". Racionalizacijski hrčci žena diljem svijeta izrazili su svoju nevjericu nad ovom mizoginičnom studijom i ustvrdili kako se "njeni rezultati nikako ne bi mogli odnositi na njih jer je istraživanje provedeno na muškarcima, a svi znaju da muškarci i žene nisu nimalo slični iako je spol samo društvena konstrukcija". Oznake: percepcija tijela, debljina, znanost |
- 10:56 - Komentari (12) - Isprintaj - #
utorak, 26.05.2015.
Debeo struk, tužan penis
|
Prilično je tužno da ovakve činjenice uopće moramo potkrepljivati studijama, ali nikada mi nije potreban izgovor za utrljavanje soli u rane škvadri rođenoj za zgražanje, tj. škvadri koja se profesionalno bavi negiranjem realnosti: Vitkiji ženski struk povezan je s boljom erektilnom funkcijom kod muškaraca, neovisno o dobi; Brody S, Weiss P.; Arch Sex Behav. 2013 Oct;42(7):1191-8. doi: 10.1007/s10508-012-0058-9. Epub 2012 Dec 22. Sažetak Prošla istraživanja indicirala su da muškarci u pravilu ocjenjuju vitkije žene kao seksualno privlačnije, što je konzistentno s dodatnim rizicima morbiditeta (relativne šanse za pojavu bolesti u populaciji) vezanim za čak i blagu abodimnalnu pretilost.  Kako bismo utvrdili asocijaciju ženskog opsega struka sa seksualnom privlačnošću (kao i vrijednost nagrada kod oba spola), proučili smo povezanost ženskih dobi i opsega strukova s indeksom muških erektilnih funkcija, učestalost penilno-vaginalnog snošaja, te seksualno zadovoljstvo u reprezentativnom uzorku Čeha (699 muškaraca i 715 žena) u dobi od 35-65 godina. Multivarijantna analiza ukazala je da su: - Bolje ocjene erekcije neovisno asocirane s nižom dobi muškarca i sa ženinim vitkijim strukom. - Učestalost snošaja neovisno asocirana sa ženinom nižom dobi sa ženinim vitkijim strukom. - Seksualno zadovoljstvo neovisno asocirano s nižom dobi muškarca i vitkijim strukom kod oba spola. Bolja erektilna funkcija, veća učestalost snošaja i veće seksualno zadovoljstvo bili su asocirani sa ženinim vitkijim strukom, neovisno o dobi oba spola. U nastavku rada raspravljamo o mogućim razlozima za utjecaj obujma struka, uključujući i mogućnost da abdominalna pretilost kod žena smanjuje njihovu seksualnu želju putem neuro-hormonalnih mehanizama, te smanjuje seksualnu želju njihovih partnera putem smanjene seksualne privlačnosti uzrokovane evolucijskim razlozima. Postoji nekoliko razina negacije problema ovog slona (heh) u sobi. 1. razina negacije: zašto se toliko uzbuđujem(o) oko toga? Ovo je naivno ali ipak razumno pitanje - pa zašto muškarci ne bi mogli skrenuti svoju pozornost na vitke cure koje im se sviđaju, a debeljuce ostaviti na miru? Objašnjenje je jednostavno:  Slika 1: Poslije epidemije debljine nema dovoljno vitkih cura za sve muškarce Što se ovdje dogodilo? Preorijentacijom muškaraca na vitke cure koje im se sviđaju, ne samo da će neki muškarci nužno izvisiti, već će i svima biti znatno teže i znatno lošije čak i nakon što uspiju! Kako je to moguće? Pa jednostavno: Vitka cura kojoj se prije udvarao samo jedan muškarac sada odjednom doživljava udvaranje trojice muškaraca. Kao i svako normalno ljudsko biće u uvjetima neograničenog izbora, to što odabere će cijeniti i birati s pažnjom znatno manje nego kada joj je to jedina opcija. Možda će isprobati sva tri ili varati jednog s drugim. Možda joj neće smetati što je jedan od njih drogaš i "hahar šta snifa lipilo", jer zna da će je druga dvojica i dalje htjeti i boriti se za nju. Možda neće odabrati niti jednoga, već će joj više zadovoljstva donijeti sadistički osjećaj moći koji stječe odbijanjem i crpljenjem pozornosti. Mogućnosti da nešto krene krivo ima neograničeno. Prvotna mogućnost - da se skrasi s ovim koji joj se udvara jer joj se on iskreno svidio, bude dobra prema njemu i ostane s njim - praktički je izbačena iz jednadžbe. Napominjem da ovo nije neka osuda žena ili ženskog karaktera općenito; i muškarci se jednako ponašaju kada su u takvom položaju. Podložnost bivanju razmaženim je univerzalna ljudska osobina. Bilo kako bilo, rezultat je jasan: ova trojica morati će se dobrano više truditi oko te iste žene, još upornije radeći na svom izgledu, bogatstvu i/ili društvenim vještinama i samopouzdanju (tj. igri). Kao što možete vidjeti, epidemija debljine je zapravo jedan od glavnih faktora koji je učinio igru toliko nužnom u tako kratkom razdoblju.  Postotak morbidno pretilih ljudi (BMI > 30) u SAD-u po saveznim državama u posljednjih 30 godina 2. razina negacije: zašto se muškarci jednostavno ne prilagode i počnu se udvarati debelim ženama? Ovo pitanje je naizgled nevino, ali u stvarnosti je vrlo uvredljivo i tretira muškarce kao nekakve robote koji postoje samo da bi služili drugima. Kao što sam napisao kod principa homoseksualaemulatornosti, gay populaciji svi potpuno priznajemo da su rođeni gay i da ne mogu birati koji će im se spol sviđati. Uskratiti to pravo heteroseksualnim muškarcima i ispitivati ih zašto im se ne bi počeo dizati na lelujave naslage masti je u najboljem slučaju bizarno, a u najgorem zlonamjerno. Nadalje, čak i kada bi muška preferencija vitkosti bila uvjetovana kulturom, a ne genetikom (što je temeljito pobijeno), opet bi ostala činjenica da su muškarci diljem svijeta desecima tisuća godina imali potpuno iste preferencije. Ono što usrećuje muškarce je konzistentno već milenijima, i muškarci su oko toga uvijek jasni i iskreni, za razliku od žena kod kojih je saznavanje njihovih pravih preferencija sličnije vađenju zubi.  Ipak, ona mu je vjerojatno zahvalna što joj se prilagodio i pravi je anđeo prema njemu Nažalost, to baš i nije istina, jer... 3. razina negacije: ok muškarcima se ne sviđa debljina, ali debele cure su zato ugodnije karakterom, pametnije i manje razmažene pa time nadoknađuju svoj manjak ljepote Kao prvo, čak i kada bi on mogao nadoknaditi bolno odsustvo kritično važne ženske osobine, taj anđeoski karakter je vrlo rijedak, bez obzira na izgled. Nadalje, on je tek neznatno zastupljeniji kod debelih cura nego kod vitkih. Iako postoji zrno istine u onoj izreci "Zašto je debela cura tako dobra u krevetu? Zato što mora biti.", korpulentnije žene su ipak i dalje samo žene, podložne svim napastima inflacije ega, narcisoidnosti, feminizmu i drugim problemima. A to nas vodi do... 4. razina negacije: debele cure su skromne i ne traže puno od muškaraca  "Samo atletski građeni muškarci molim" Nekada je karakterna osobina zvana "skromnost" uistinu bila uobičajena i sastavni dio dobrog karaktera. Ali doba se promijenilo, i danas protiv toga rade dva važna faktora. Prvi je epidemija Facebooka, Instagrama i sličnih mreža za attention whoring na kojima se žene natječu u broju likeova, pa tako i hvaljenjem svojim (bila to istina ili ne) super krasnim divnim nabildanim dečkima koji ih tretiraju poput princeza, vode na večere, putovanja i zasipaju cvijećem i drugim darovima. Drugi je rast online datinga i paklenih naprava zvanih "pametni telefoni", koji u tandemu omogućavaju bilo kojoj ženi prikupljanje opojne pozornosti od žednih tipova 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Svi ovi faktori zajedno, potencirani zlonamjernom kampanjom svih velikih medijskih kuća zapadnog svijeta, vode do najgore i najdeluzionalnije od svih tvrdnji...  5. razina negacije: debljina je privlačna! Izoliranoj od stvarnih posljedica debljine koliko je god to moguće biti, debeloj ženi je preostalo još samo jedno područje, kamo nije još otišla niti jedna jedina žena u povijesti: ona će uvjeriti svijet da je debljina zapravo privlačna! Dokazat će svima ne samo da to nije takav minus da bi ona zbog njega trebala biti ljubaznija, skromnija ili zahvalnija, već i da je to veliki plus! Ova apsurdna tvrdnja je u tolikom nesuglasju s realnošću da je teško vjerovati da bi ikada mogla postati imalo raširena, ali ona ne samo da je raširena, već je postala toliko utjecajna da ljudi bivaju otpušteni, a tvrtke poljuljane, samo zbog toga što se nisu priklonili toj suludoj mantri. Najviše u mlađoj generaciji, izrazito je rijetko čuti debelu curu kako priznaje da je to minus. Umjesto toga, puno će ćešće ponavljati neke od sljedećih tvrdnji kojima smo zapljusnuti sa svih strana, pogotovo na internetu i društvenim mrežama: - Debela cura posramila Instagram - Dečki koji su u srednjoj odbili debeljucu su kreteni - Slavna glumica je također debela i ponosna na to - Poznata pjevačica se udebljala i nije dopustila glazbenim producentima da utječu na nju - Pjevačica s ponosom pokazuje svoj celulit - Feministica bez straha pokazuje svoje debelo tijelo - Šovinistički ministar izvrijeđao debelu kolegicu - Slavna pjevačica je debela i ponosna što predstavlja većinu žena - Bogu hvala da ova debela žena ističe sve što ima Drugim riječima, umjesto da kao cjelokupno društvo debelim ženama iskreno kažemo da bi trebale raditi na sebi i smršavjeti ako je ikako moguće, mi ih uvjeravamo da je višak kilograma sexy, da je sve što postižu pobjedom nad zlim muškarcima koji ih pokušavaju ugnjetavati i držati na dijetama, da je biti debela isto kao i bivanje celebrityem, te da je anoreksija smrtna opasnost koja vreba iza svakog ugla. Ja na sve ovo kažem: dosta!  Muškarci nisu nisu dužni mijenjati se zbog masovne balonizacije žena, niti hraniti njihova napuhana ega (svaka igra riječi je slučajna, op.a.). Muškarac treba biti svjestan svoje okoline i snaći se u(natoč) njoj kako god može, ali to ne znači da je treba podržavati ili prihvaćati kao normalnu. Sama činjenica da imamo potrebu davati dokaze zašto je debljina neprivlačna je apsurdna. Ako pederi ne duguju nikome opravdanje zašto su pederi, onda ni mi ne dugujemo nikome opravdanje zašto nam se sviđaju vitke žene. Oznake: debljina, percepcija tijela, teorija seksualnog tržišta, odabir partnera |
- 21:34 - Komentari (23) - Isprintaj - #
nedjelja, 15.03.2015.
Što je princip hendikepa i kako ga okrenuti u svoju korist? (Dio 1 - Žene)
Pomorski istraživači 18. stoljeća kao što su James Cook i La Perouse su na svojim putovanjima između pacifičkih otoka zabilježili mnoge zanimljive običaje lokalnog stanovništva: recimo, otočki bogataši i plemstvo često su puštali svoje nokte da izrastu u nevjerojatnu duljinu. Isti običaj zabilježen je u kineskoj vladajućoj klasi još od dinastije Ming pa sve do kasnog modernog doba: Izvor slike Zašto bi netko imao toliko ogromne nokte, čak i do te mjere da zbog njih nije sposoban obavljati osnovne dnevne zadatke, hodati ili hraniti se? Ne bi li takva osoba bila vrijedna prijezira kao bespomoćni slabić? Naravno da ne: iako na površini beskorisni, ekstremno dugački nokti objavljivali su vlasnikovo bogatstvo i činjenicu da ima dovoljno sluga (ili robova) na raspolaganju da ga hrane, peru, maze i nose uokolo. Drugim riječima, u kontekstu pokazivanja bogatstva i društvenog statusa, ekstremno dugački nokti služili su kao princip hendikepa. Hendikep je u osnovi ništa drugo nego suptilno hvalisanje - "vidi me kako sam dobar/uspješan/lijep da si mogu priuštiti da se ne činim takvim na prvi pogled". U "ignissolikom" kontekstu, princip hendikepa se naravno odnosi na ljepotu (kod žena) ili izgled, samopouzdanje i status (kod muškaraca). Razmotrimo prvo ovaj primjer:  Izvor slike Iako bi trollovi mogli zlobno ili naivno tvrditi da nema nikakve razlike između žene s kratkom kosom i žene s utegnutom kosom ili repićem, muškom oku je razlika vrlo velika i vrlo vidljiva već na prvi pogled. Ovo je primjer žene koja je uspješno primijenila blagi hendikep i time povećala svoju ukupnu privlačnost. Nominalno gledano, ova žena ima kratku kosu, što je samo po sebi vrlo neprivlačno. Realno gledano, ova žena naglašava svoju dugu kosu time što ju je utegla na način da površno sliči kratkoj, što zatim poboljšava njen izgled. Druge (korisne) uporabe hendikepa kod žena uvijek dolaze u sličnim malim, pažljivo kontroliranim dozama, najčešće kroz male modifikacije frizure (npr. šiške s dugom kosom) odjeću, obuću, šminku ili male privremene ukrase poput naušnica i prstenja. Ukazujući pozornost na nešto što ženi nije najbolja osobina, ili diskretno skrivajući svoju najbolju osobinu, žena može svoju privlačnost naglasiti i povećati. Pogledajmo sada ovu ženu:  Izvor slike Da, to je poznata pjevačica Rihanna, na lijevoj slici iz 2006. godine kada je imala dugu kosu, a na desnoj slici negdje iz 2008. godine nakon što ju je drastično skratila. Svima s funkcionalnim penisom je jasno da je na lijevoj slici izgledala puno bolje, ali isto tako bi i samo zagriženi "2/10 ne bih prasnuo" internet zavodnik odbio Rihannu s desne slike. Unatoč svojoj kratkoj kosi, Rihanna i dalje ima vrlo lijepe crte lica, glatku kožu, vitkost, mladost i čvrste privlačne grudi. Drugim riječima, Rihanna je primijenila pretjerano jak hendikep koji je naškodio njenoj ukupnoj privlačnosti, no ona je bila toliko velika da bi trebalo puno više od toga da je učini ružnom ili neprivlačnom. Rihanna takvim hendikepom nije učinila ništa u svoju korist, no ona je Rihanna pa si to može priuštiti. Usporedite prošla dva primjera s ovim stvorenjem:  Ako si morbidno debela srednjovječna žena i bilo kakva ljepota koju si ikada imala je istodobno i na zalazu i zakopana ispod stotinu kilograma sala, hendikep je posljednja stvar koja ti treba u životu. Priličan broj muškaraca bi se mogao napaliti i na debelu ženu ako bi se ona trudila održavati svoju privlačnost u drugim područjima; nažalost, protagonistica ovog slučaja je odlučila ono malo preostale privlačnosti dovršiti ubitačnom kombinacijom kratke obojane kose i ogromne tetovaže. Stvorenje na gornjoj slici je primjer deluzionalne uporabe jakog hendikepa tamo gdje se već nema što hendikepirati. Konačni rezultat takve situacije može biti jedino kozmički užas, privlačnost toliko niska da se na njoj hendikep multiplicirao i učinio je ne samo potpuno neprivlačnom, već i ekstremno odbojnom*. * = unatoč svojoj odbojnosti, ova žena i dalje dobiva znatnu pozornost od mase žednih Beta muškaraca, no o tome drugi put. Ovo nas sve vodi do univerzalnog pravila primjene hendikepa kod ženskog spola: Ignissovo pravilo #21: Budući da se svaki hendikep koji žena upotrijebi nužno nalazi na vagi s njenom ljepotom, a ženska ljepota je prolazna i kratkotrajna, trajni hendikepi poput tetovaža i piercinga su za žene katastrofalna ideja. Ženska uporaba hendikepa i njegovi efekti su razmjerno jednostavni. U sljedećem dijelu pozabavit ćemo se puno kompleksnijim i šarolikijim uporabama principa hendikepa kod muškaraca. Oznake: ljepota, žene, seksualne preferencije, percepcija tijela, privlačnost, savjeti za žene, kratka kosa, tetovaže |
- 16:08 - Komentari (36) - Isprintaj - #
petak, 14.02.2014.
Idealno žensko tijelo u prošlosti: Rimsko carstvo
|
Muškarci su u prošlosti preferirali "prave" žene, to znaju i ptice na granu. Današnja popularnost "mršavica" je samo produkt ispiranja mozga muškarcima koje provode mediji u službi sveprisutne patrijarhije. U ovom slučaju (upozorenje: PG-18), povijest nas vodi u posjet slavnim Pompejima, staro-rimskom gradu kojeg je 79. godine uništila erupcija obližnjeg vulkana Vezuv. Unatoč strahovitom razaranju i gubitku života koje je erupcija uzrokovala, ona je istodobno i pod ohlađenom lavom vjerno sačuvala jedan izrez iz života Rimljana svih slojeva. Erotski murali sa zidova bordela Lupanar dati će nam uvid u to koliko su žene koje su bile smatrane poželjnima prije skoro 2000 godina različite od današnjih. Izvor svih slika su ova dva opsežna članka s Wikipedije. Krenimo s prvom slikom:  Mislim da je došlo do neke zabune. Ova žena mi djeluje prilično slično modernima. Kada sam prije par tjedana gledao nekakav pornić gdje je muškarac svojim jezikom zadovoljavao putenu djevojku, bila je gotovo ista kao i ova: elegantna, glatke kože, vitkog tijela u klasičnom obliku "pješčanog sata". Dragi čitatelji, oprostite mi ovu pogrešku. Evo konačno malo tipičnije slike žene koja je napaljivala Rimljane, po kojoj ćete moći jasno vidjeti da su seksualne preferencije u to doba bilo znatne različite u odnosu na današnjost:  Čekaj, što je sad ovo? Pa ova žena me podsjeća na curu iz Sports Illustrateda koji sam nedavno prelistavao, s tom razlikom što je ona tamo imala na sebi bikini i spuštala se na pijesak na plaži, a ne na penis u erekciji. Kolega, dodajte mi drugu fasciklu. Mora da su tamo ispravne slike. Ah, evo ih:   Ma kakve su sad ovo slike - čekaj, stani sekund. Prebrzo mi ih vrtiš, stani sekund. Stani sekund hebote! Što ih vrtiš tu? Stani! E tako, dobro je:  Čitatelji, ne znam za vas, ali ako ovako nastavimo ja ću dobiti erekciju od ovih slika. Prikazane žene me neodoljivo podsjećaju na žene iz stvarnog života koje bih najradije obradio. Očekivao sam da će ovo biti prilično aseksualan prikaz starih mjerila ljepote, sa ženama na koje se moj isprani mozak umoran od nametanja patrijarhalne propagande nikako ne bi mogao napaliti. Umjesto toga, dobio sam...  Ok, predajem se. Čini se da su seksualne preferencije u vezi ženskog tijela u rimsko doba ipak bile gotovo identične današnjima. Sviđao im se BMI oko 20.5, odnos struka i kukova oko 0.7, te asortiman sitnijih tjelesnih obilježja koji odražava simetriju ljudskog tijela i ukazuje na plodnost i dobro zdravlje. No mora biti i pokoja drugačija...  Pogledajte samo koliko mi je trebalo napora za pronalazak donekle "punije" žene, koja je i dalje mršavija od prosječne žene danas. Je**š to (doslovno).   Oprostite, moram posjetiti kupaonicu. Ne, sve je u redu, zašto pitate? Adios!  Oznake: slike, kiparstvo, Rim, seksualne preferencije, percepcija tijela, debljina, anoreksija, seks, patrijarhija, umjetnost |
- 17:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 27.01.2014.
Rođeni za zgražanje: kako je Internet nasjeo na #bikinibridge
Vjerojatno ste već čuli za pojam "Thigh gap": to vam je ono kada osoba koja stoji uspravno i sa stopalima skupljenim jedno uz drugo ima barem malo slobodnog prostora između svojih (golih) bedara. Taj razmak može biti samo "rupica" ("inner thigh gap") odmah ispod gaćica, a može sadržavati i cijeli prostor od vrha do dna bedara, kao u ove četiri slike:    Nikada ne bih spavao s ovim ženama; obrađivao bih ih u bezumnom zanosu sve dok se ne srušim od dehidracije.* * = ali to ne znači da ne mogu bez njega; jasno je da ne mogu sve žene imati takvo tijelo Iako je za ženu u pravilu moguće imati spomenuti razmak između bedara bez da bude pothranjena ili anoreksična, ovaj koncept je postao popularan na foto-blogovima anoreksičnih žena iz razloga što je ženama s viškom kilograma praktički nemoguće imati ga. Možete pogoditi što se dogodilo: koncept je postao popularan, te se iz njega izrodila moralna panika u kojoj su se blogeri i mediji diljem zapadnog svijeta zgražali nad promicanjem razmaka između bedara kao nezdravog, nabijanja kompleksa ženama, poticanja anoreksije, patrijarhalnih standarda ljepote i sl. Tko bi rekao da su žene tako slaboumne da će se početi izgladnjivati do smrti samo zato što su vidjele par slika na internetu? Feminizam očito misli tako. Činjenica da je lako moguće imati spomenuti razmak i biti zdrav izbačena je iz javne svijesti, unatoč tome što isti ti pisci stalno tvrde kako je sasvim moguće imati višak kilograma i biti zdrav. Ako je moguće biti dobroga zdravlja bez obzira na težinu, zasigurno onda to vrijedi za oba ekstrema? Nažalost, tu činjenicu su svi ignorirali. I tako je poražen #thighgap. ... Povijest postade legenda; legenda postade mit. I cijelu jednu godinu zaboravljeno je da razmak između bedara postoji, dok Patrijarhija nije dobila priliku zarobiti nove žrtve. Došla je novoj generaciji mladih žena, koje su je prihvatile i odnijele u svoje domove; i tamo ih je opsjela. ... Patrijarhija je omogućila tim ženama veliku popularnost u društvu prepunom iskrivljenih standarda ljepote; još mjesec dana trovala im je umove; i u mraku njihovih kupaonica, čekala je. ... Tama se uvukla u fotoblogove diljem svijeta. Govorkalo se o novoj opsesiji ženskim oblikom tijela na Internetu; šaptalo se o bezimenom kompleksu. A Patrijarhija je osjetila da je njeno vrijeme opet stiglo.  Bikini Bridge (#bikinibridge) bio je puno, puno gori od Thigh Gapa. Što je to Bikini Bridge? To je kada je ženin kupaći kostim napet preko njenih zdjeličnih kostiju tako da ne dodiruje barem dio donjeg trbuha do dijela iznad međunožja, ili cijeli donji trbuh. Napeta tkanina u tom slučaju čini most koji vidite na slici.  2/10, ne bih prasnuo. Šala mala. Ovaj koncept blogeri i mediji diljem zapadnog svijeta procijenili su još opasnijim od razmaka između bedara iz tri razloga: 1. Ne samo da za ovaj "most" uistinu treba biti savršeno mršav, već i treba imati baš pravi oblik zdjelice s malo istaknutijim kostima. Vrlo je malo žena, čak i među manekenkama, koje se mogu time pohvaliti. Naravno, isto kao i kod thigh gapa, nisam nikada čuo da je neki muškarac otpisao ženu zato što nije imala bikini most. Ako ima krasno, ako nema isto krasno. Sigurno ima još puno lijepih stvari na njenom tijelu. 2. Ovaj oblik tijela je podržao i sam otac patrijarhije na zapadu, Sveti otac Papa Franjo, tweetavši iz svoje rezidencije u Vatikanu ovo:  3. #bikinibridge je u samo nekoliko sati svog postojanja već počeo odnositi živote mladih žena:  Reakcija feministički orijentiranih blogera i medija diljem svijeta bila je još žešća nego prošlog puta. U roku od jednog dana, gotovo svi važniji pisci i kolumnisti popratili su pojavu Bikini mosta člancima u kojima su izražavali svoje zgražanje, brigu za žensko tjelesno i mentalno zdravlje koje će biti narušeno njime, pozive na cenzuru i napade na one koji su podržali ovu seksističku ideju i time ugrozili ženske osjećaje i zdravlje. Zgražanje je doseglo kritičnu masu i prelilo diljem interneta na sve manje izvore novosti, od manje utjecajnih blogova pa do lokalnih news portala. Kod nas su vijest popratili Index-"kao-da-na-internetu-već-nije-bilo-dovoljno-pljuvanja-po-debelima".hr, Jutarnji.-"zabrinjavajući-trend-bokovi-neuhranjenih-djevojaka".hr, Kodex-"još-jedan-opasan-trend".me, MojFaks-"odlazi-li-svijet-kvragu".com i srednja-"uznemirujući-novi-trend".hr A onda je uslijedio hladan tuš: #bikinibridge zapravo NE POSTOJI. U javnost je izašao dokument koji pokazuje da je opskurni internetski forum 4chan inscenirao histeriju, kreiravši lažne Tumblr fotoblogove, lažne feminističke profile koji će posaditi sjeme zgražanja, te fotošopirao tweet Svetog oca i članak o samoubojstvu:   Pažljivi čitatelji su možda već uočili da nešto ne valja kada je članak o samoubojstvu debele mlade djevojke u posljednjoj rečenici spominjao da je za dopremanje njenog leša u mrtvačnicu bio potreban bager i da mrtvozornici nisu bili sigurni koje tijelo ponijeti s plaže gdje ga je more izbacilo zajedno s "nasukanim kitovima", što BBC sigurno nikada ne bi napisao čak i kada bi to bilo teoretski moguće. Papin tweet također je bio obični photoshop. No ljuti bijeli vitezovi i feministice koji sjede na svojim počasnim mjestima na Internetu i u raznim novinama i časopisima to nisu primijetili. Kako je moguće ne primijetiti tako nešto? Jesu li ti ljudi slijepi, glupi ili oboje? Kako, zaboga? Forum 4chan je ovim projektom napravio nešto puno važnije od izazivanja smijeha: raskrinkao je i osramotio duboko ukorijenjenu kulturu zgražanja. Sve te tisuće novinara i blogera koje su na znak zviždaljke skočile u obranu krhke ženske psihe poput Pavlovljevog psa dio su ogromne mašinerije koja radi na održavanju imidža da su žene žrtve u svakom području života. Rade na tome da većina populacije počne vidjeti diskriminaciju i patrijarhiju baš svugdje, čak i u mjestima gdje je to praktički nemoguće, apsurdno ili smiješno kao ovdje. To su mentalno poremećeni ljudi koji su rođeni za zgražanje, a često su i plaćeni za njega. Kada konzumirate bilo što što je danas napisano na Internetu ili u novinama, morate imati na umu misaone procese osoba koje pišu većinu sadržaja. Kultura zgražanja sastoji se od ljudi čiji je osobni identitet snažno vezan za ideju bivanja žrtvom i/ili obrane žrtava od zlih diskriminatora. Oni si na spomen svake nove pojave koja se čak i malo tiče "žrtava" (u ovom slučaju žena) ne mogu pomoći; jednostavno moraju eruptirati bijesom, zgražanjem i histerijom. Žive u paranoičnom uvjerenju da se cijeli svijet vrti oko njih i ugnjetava ih. Upravo zato što su toliko predvidljivi i njihovo pisanje i jest postalo takva sprdačina da ih je 4chan uspio trollati sa samo par slika. Ako malo prošvrtljate po komentarima ovog bloga, i sami ćete vidjeti njihovu osjetljivost na sve što je napisala neka tamo osoba na internetu.  Izvor: XKCD Zašto je toliko važno o čemu piše nekolicina psihički nestabilnih pojedinaca na internetu? Upravo zato što to nije samo "nekolicina". Takvi ljudi ne egzistiraju izolirani na samo par blogova koje nitko ne čita i koji povremeno dolaze trollati mi. Naprotiv, ti ljudi vladaju većinom zapadnih medija (ovu priču su zgražanjem popratili Daily Mail, Huffington Post, Daily Beast, Fox News, BuzzFeed, NYDailyNews, Washington Post, Yahoo, Australia News...), čine značajan dio blogosfera i foruma, te preko državnih institucija dobivaju milijune i milijune vaših poreznih dolara/eura/kuna kako bi provodili svoja "istraživanja", širili propagandu te gušili slobodu govora. Kako znamo da kultura zgražanja postoji samo za žene, a ne za muškarce? Jednostavnim misaonim eksperimentom. Kada muškarci vide sliku mišićavog tipa s pločicama na trbuhu, to ih u pravilu motivira da žive zdravije i više vježbaju, a ne užasava. U najgorem slučaju slegnu ramenima i nastave živjeti svojim životom; ne doživljavaju potpuno rasulo svog samopouzdanja i bacaju se u kupovinu hormona rasta, niti itko u medijima misli da oni to rade. No ako je u pitanju žena? Ona je poput malog djeteta i treba je hitno zaštititi od zlih patrijarhalnih sila koje će je zatrovati i slikama bikini mosta odvesti na pogrešan put. Feminizam infantilizira žene.  Otkrivanje i ismijavanje profesionalne kulture zgražanja i feminističke ideologije koja stoji iza nje kritično je kako bi se javnost imunizirala na laži koje iz nje dolaze. Sa svakim zamatanjem u plašt "žrtve patrijarhije" kojim pokušava privući pozornost i novac, feminizam se istodobno izlaže i debaklima poput ovoga koji će okrenuti ljude od njega. Ako se ovi trendovi nastave (a siguran sam da će se nastaviti, uzevši u obzir patološku sklonost histeriji kod ljudi rođenih za zgražanje), "feminizam" će uskoro postati samo još jedna prljava riječ. Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, debljina, percepcija tijela, bikinibridge, thighgap, internet, tumblr, 4chan, mediji, šovinizam, žene, slike, anoreksija, rođeni za zgražanje |
- 07:39 - Komentari (26) - Isprintaj - #
utorak, 13.08.2013.
Made in China
Kažu da slika govori tisuću riječi. Da vidim ovakav oglas negdje na zapadu, odmah bih znao da se radi o propagandi feminističkog* pokreta za prihvaćanje debljine (tzv. "Fat acceptance movement"). Žena na desno je prpošna, obdarena, sređena, modno osviještena i nije je briga što mislite o njoj. U neku ruku je lako pogledati je jednom i ignorirati onaj glasić duboko u našoj podsvijesti koji nam govori da to jednostavno nije kako bi žena trebala izgledati i da su joj sve to samopouzdanje i moda za ništa protiv muškog instinkta koji nezaustavljivo traga za BMI-em 20 i omjerom struka i kukova 0.7. No ipak, kada bi uz slike pisalo nešto tipa "Osjećaj se sexy u odjeći koja naglašava tvoje obline", to bi uistinu bio savršen komad propagande. Naravno, to je plakat iz Kine, tako da se sadržaj malkicu razlikuje. Evo što otprilike piše: "Od debljine svaki komad odjeće izgleda loše. Od vitkosti sve izgleda dobro. Kako ti želiš izgledati? Sredstvo za mršavljenje za samo 498 yuana. Naruči odmah na: 180-77021366." Nešto mi govori da bi takavo oglas izazvao sablazan i tužbe da ga netko stavi na plakat u SAD-u ili Velikoj Britaniji, a bome se nešto bojim da bi tako bilo i kod nas, tako da se bojim da tako nešto nikada nećemo vidjeti ovdje. Naposljetku, ne želimo povrijediti ničije osjećaje. Bilo kako bilo, ovakav realan pogled na svijet mogao bi biti jedan od razloga zašto će Kina, sviđala nam se ona ili ne, nastaviti postojati još daleko nakon što se naše civilizacije pretvore u prah. (* = "feminističkog" jer su ga inicirale žene i jer želi ukinuti diskriminaciju samo protiv debelih žena, dok je muškarace naravno i dalje poželjno ocjenjivati po izgledu) Oznake: percepcija tijela, kina |
- 15:30 - Komentari (18) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.05.2012.
Percepcija i realnost tijela (arhiva)
|
S rastom broja objavljenih članaka o toj temi, dodao sam još jednu kategoriju u arhivu, "Percepcija i realnost tijela". Iako oni nisu pisani kao savjeti, budući da je tijelo značajno važnije za žene nego za muškarce, ipak sam je simbolično smjestio odmah ispod kategorije "savjeti za žene". Čak i slijepi muškarci preferiraju vitko žensko tijelo Nisu sva tijela dobra tijela! Zašto je toliko modela anoreksično? Stvarno? "Ljepota je u oku promatrača" Pozor, anoreksične djevojke! Zašto sam ostavio svoju debelu ženu Made in China Rođeni za zgražanje: kako je Internet nasjeo na #bikinibridge Idealno žensko tijelo u prošlosti Što je princip hendikepa i kako ga okrenuti u svoju korist? (Dio 1 - Žene) Debeo struk, tužan penis Ne postoji "zdrava pretilost" Oznake: percepcija tijela, debljina, anoreksija |
- 15:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
