Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

utorak, 03.09.2013.

Igra može spriječiti genocid

Daily Mail nam donosi izvod iz knjige "Mladi Hitler kojeg sam poznavao" koja, napokon prevedena s njemačkog jezika, baca novo svjetlo na najpoznatijeg diktarora svijeta. Knjigu je napisao njegov prijatelj August Kubizek, koji je u druženju s Hitlerom proveo svoje mladenačke godine i pred II. svj. rat bio zamoljen da napiše kratku Hitlerovu biografiju pod imenom "Sjećanja". Iako je istu stvar već spomenuo i u prvom izdanju, ona je detaljno objašnjena u opsežnijoj verziji knjige koju je nakon mnogo nagovora objavio 1957. godine, malo prije svoje smrti. Od tada je Kubizekov pogled na Hitlerovu mladost doživio još četiri reizdanja, no ipak je ostao manje više njemačka knjiga, poznata jedino povjesničarima i možda nekim obožavateljima.


Adolf Hitler, malo poslije I. svjetskog rata (desetak godina stariji od vremena ove priče)

Većina knjige tiče se njihovog međusobnog odnosa u umjetničkom smislu, te nešto malo politike. Kubizek je kao student glazbe bio profesionalno uspješniji od Hitlera kojeg su odbili na akademiji umjetnosti i nikada se nije uspio probiti svojim slikanjem. No dio koji je meni posebno zanimljiv je opis njegove mladenačke zanesenosti djevojkom po imenu Stefanie Isak. Da, dobro ste pročitali, to je prilično židovsko prezime (iako ona sama nije bila židovka, no to nitko nije znao u to doba - dapače, nitko nije znao ni njeno prezime).

Kubizek je prvi kontakt s Hitlerovom zanesenošću Stefanie ostvario jedne večeri u Linzu 1905., kada je Hitleru bilo 16 godina. Izašli su u šetnju kroz Landstrasse kada ga je Hitler iznenada uhvatio za ruku i uzbuđeno rekao:

"'Gustl, što misliš o onoj djevojci koja tamo šeta ruku pod ruku s majkom? Vidiš je, ona vitka plava? Moraš znati da sam zaljubljen u nju," rekao je odlučno.

Kubizek, koji nije otkrio njeno prezime 'Isak' kada je knjiga prvi put izdana u doba III. Reicha s dosta cenzure, sjećao se da je ona stvarno bila lijepa djevojka. "Imala je predivne oči, vrlo jasne i ekspresivne. Odijevala se lijepo i njeno držanje ukazivalo je na to da dolazi iz dobre obitelji."

Ipak, to je bilo sve što su dvojica tinejdžera znali o Stefanie, tako da su uveli običaj stajati u pokrajnjoj ulici svakog popodneva oko 17h i čekati da ona prijeđe most do glavnog trga.

"Bilo bi nepristojno reći nešto Stefanie," prisjećao se Kubizek, "jer nas nitko nije upoznao s mladom damom. Morali smo je samo gledati umjesto da je pozdravimo. Od tog trenutka nadalje, Adolf nije mogao skinuti oči sa Stefanie. U tom trenutku bio potpuno promijenjen i ne baš sasvim svoj." No za nekoga tko je prezirao društvene buržoaske običaje i često ih kritizirao, Hitler im se prilično podrobno pokoravao kada je u pitanju bila Stefanie, možda zbog sramežljivosti koja ga je ostavljala bez riječi.

Hitlerova igra: sramežljivi pogledi iz daljine. Ah, tko od nas to nije radio?

Landstrasse je bila glavno okupljalište u Linzu. "Tamo se odvijalo dosta flertovanja i mladi armijski časnici bili su posebno dobri u tome," dodaje Kubizek.

Vidjeti mlade oficire kako pričaju sa Stefanie bacalo je Hitlera u bijes. Kubizeku je bilo iskreno žao. "Siromašni, blijedi mladići poput Adolfa jednostavno se ne mogu natjecati s poručnicima u njihovim zgodnim uniformama." No umjesto da je pokuša privući humorom i šarmom, Hitler je samo stajao u sjenama i kipio. "Uobražene budale," rekao bi o svojoj konkurenciji.

Kubizek dodaje da je Hitlerova mržnja prema časnicima dijelom dovela do njegovog beskompromisnog negativnog stava o svim časnicima bilo gdje, te zatim i o vojsci općenito. Užasno ga je živciralo da se Stefanie družila s takvim muškim bitangama koje su, tvrdio je, nosile korzete i koristile parfeme.

Beta muškarci iz dna duše mrze Alfe na koje su ljubomorni i ogovaraju ih koliko god mogu. Nekada su tu ulogu imali mladi časnici s parfemima, a danas je imaju oni kreteni koji provode cijelo vrijeme u teretani ili disku, ili oni šminkeri s autima, ili oni igrači sa svojim rutinama. Čak i ako se radi o nekom uistinu banalnom faktoru privlačnosti koji ženama uopće ne bi trebao igrati ulogu pa je stvarno loš (npr. privučenost kriminalcima), Bete i dalje odbijaju prihvatiti da su žene tako odabrale. Kada ne bi bilo tih časnika/kretena, žene bi nam pale u krilo, zavaravaju se oni.

Na svu sreću, dok se zabavljala i čavrljala sa svojim najdražim Austrijskim časnikom, 17-godišnja Stefanie nije imala pojma da je Hitler toliko prati. "Stefanie nije imala pojma koliko je Adolf zaljubljen u nju," nastavlja Kubizek. "Smatrala ga je još samo jednim sramežljivim i vjernim obožavateljem."

"Kada je osmijehom odgovorila na njegov upitni pogled, bio je sretan i njegovo raspoloženje postalo je bolje nego što sam ga ikada prije vidio.

No kada bi Srefanie, što se događalo jednako često, samo hladno ignorirala njegov pogled, bio je shrvan i spreman uništiti i sebe i svijet."


Hitler je uskoro uposlio Kubizeka da mu pronađe sve što može o Stefanie. Njena majka, saznao je Kubizek, bila je udovica i živjela u obližnjem Urfahru, dok je njen brat studirao pravo u Beču. Sljedeće četiri godine (između 16 i 20), niti jedna žena osim Stefanie nije postojala u Adolfovim očima. Ona je za njega predstavljala svu ženstvenost svijeta.

Jednoitis.

U očima Beta muškarca, ljubav - uspješna, obostrana ljubav - se isto kao i kod žena "jednostavno događa". Ako mu se ona nasmiješila, što je više potrebno? Ostatak će se "jednostavno dogoditi".

E sad, Jednoitis nije nešto loše. Gotovo svatko je to proživjeo barem jednom. I ja sam u srednjoj bio beznadno zaljubljen u curu koju sam (isprva) gledao izdaleka i koja je znatno utjecala na moje raspoloženje. Na svu sreću, nisam nikada radio stvari kalibra Hitler:

Hitler bi uspoređivao operne pjevačice koje su mu se sviđale sa Stefanie, pretpostavljajući da i ona automatski ima glas i talent da bi sama mogla biti velika operna pjevačica, samo kada bi to htjela. Njen izgled sličan Valkiri nikada nije inspirirao u njemu ništa manje od nevjerojatnog entuzijazma. Isti taj entuzijazam inspirirao ga je i na pisanje bezbrojnih ljubavnih pjesama posvećenih Stefanie, s naslovima tipa "Himna mojoj obožavanoj".

Možda je sreća što više ne postoje, budući da se Kubizek sjeća kako mu je Hitler recitirao jednu u kojoj "Stefanie, plemenita dama sva u modrom i grimiznom, jaše na bijelom konju preko livada u cvatu, raspuštene kose u zlatnim valovima na svojim ramenima; čisto plavo nebo bilo je iznad nje i sve je bio čisti ushit." Kubizek se sjeća kako je Adolfovo lice sjajilo kada je recitirao takve stihove.

Ipak, tijekom sve četiri godine koje je obožavao Stefanie, Hitler nikada nije niti jednom skupio dovoljno hrabrosti da joj kaže iti jednu jedinu riječ.

Napraviti upad na ovaj ili onaj način nije nešto što će samo izvaditi muškarca iz Beta pakla, ali bez toga nikada ne može biti ičega. Nažalost, Hitler je bio previše Beta čak i za jednu riječ.

Usput, "izgled sličan Valkiri" mi se čini pretjeran na temelju ove prastare fotografije Stefanie gdje se doima malo dječački, ali ne sumnjam da je bila vitka, imala dugu kosu, i zračila mladenačkim zanosom. Muškarcu ne treba više od toga kako bi se zaljubio do ušiju.


Jesu li stvari možda mogle ispasti drukčije da mu je bio dostupan ovaj blog ili nekakav Alfa mentor, koji će ga ili uputiti kako ostvariti želju svoga srca ili mu reći da se ponaša kao budala? Nažalost, niakada nećemo saznati. No jednostrana romansa ne završava tu. Čitajte dalje:

"Za tako savršena ljudska bića poput njega i Stefanie", rekao je Kubizeku, "nije bilo potrebe za običnim komuniciranjem riječima iz usta: savršena ljudska bića će se intuitivno razumjeti." Štoviše, Hitler je sam sebe uvjerio da je Stefanie ne samo dobro poznavala njegove poglede i ideje, već i da ih je entuzijastično dijelila. Bio je toliko zaljubljen da je smatrao da bi ona mogla biti sposobna za telepatiju. Kada je Kubizek izrazio sumnju u to da Hitler može znati što Stefanie misli o ičemu, uzevši u obzir da nisu nikada pričali, razbjesnio se i povikao: "Ti jednostavno ne razumiješ jer ne možeš shvatiti pravo značenje savršene ljubavi!"

Hitler se također nekako uspio uvjeriti da je Stefanie samo glumila interes za druge dečke kao diverziju kojom će skriti svoje vatrene osjećaje prema njemu.


Ono za što nikada nije smogao hrabrosti bilo je jednostavno se predstaviti Stefanieinoj majci na jednoj od njihovih šetnji i pitati je za dopuštenje da otprati njenu kćer, što je u to doba bio normalan način upoznavanja.

Tako ti svega, Adolfe! Ti si muškarac. Muškarcima (u pravilu) stvari ne padaju u krilo. Znam, to je mnogo teže nego ženski život, ali moraš se malo potruditi.

Budući da je bio samo siromašni slikar, Hitler je osjeaćao da bi njenoj majci zanimanje bilo važnije od imena i da bi neminovno bio odbijen. Umjesto toga, nastavio je fantazirati da Stefanie nije imala nikakvu drugu želju u životu osim čekati dok joj on ne priđe i pita je da se uda za nju.

A) dobra stara zabluda/racionalizacija "Žene samo žele novac"
B) manjak vještine prepakiravanja. Od doba Werthera pa nadalje (pa i prije), nema nikakvog razloga da umjetnik - makar i samo črčkao gluposti u bilježnici - ne bi mogao inspirirati žensko zanimanje svojim zanimljivim pogledom na svijet.

U Hitlerovu obranu, iako je njegova sramežljivost bila nevjerojatna, bolesna i destruktivna, te bi samo reći nešto već bilo dovoljno da mu da barem neku šansu (dakle, nije bilo potrebno puno igre), nije baš da je mogao googlati nešto o ovim temama i doći do rješenja. Pričati s roditeljima bi vjerojatno dovelo do "samo budi svoj". No svejedno, mislim da bi svatko normalan morao barem znati prepoznati kada njegova strategija ne daje nikakve rezultate. Ljudska vrsta je nastala na (podsvjesnoj ili ne) cost-benefit analizi i uspješnom prilagođavanju okolnostima. Hitler za to nije bio nimalo sposoban. To ga kao reproduktivno sposobnog čovjeka čini neuspjelim okrajkom evolucije. Naravno, i dalje je mogao biti prilagodljiv što se tiče politike i imati druge vrline, ali eto.

Hitler je bio uznemiren kada je saznao da Stefanie voli plesati, što je bilo jednako suprotno njegovoj prirodi kao pušenje ili ispijanje piva u baru. Kubizek je u šali sugerirao da Hitler krene na tečaj plesa, no njegovom prijatelju se to nije svidjelo.

"Zamisli prepunu plesnu salu," Hitler je rekao, "i zamisli da si gluh. Ne možeš čuti glazbu po kojoj se ti ljudi kreću, i tako promatraš njihov bezumni napredak, koji ne vodi nikamo. Nisu li ti ljudi potpuno ludi?!" Kada se Kubizek pokušao suprostaviti tom mišljenju, Hitler je počeo vikati na njega: "Ne, nikada! Nikada neću plesati! Razumiješ li? Jednom kada je Stefanie moja žena, neće imati ni najmanju želju za plesom!"

Upravo se u ovoj stavci ogleda esencija Beta muškarca: apsolutno odbijanje da poduzme nešto, ma koliko to nevino i lagano bilo. Dokle god te to što privlači žene ne degradira kao osobu (npr. ekstremna kretenska igra), ne kvari vam budućnost (npr. ulagivanje feminizmu trećeg vala) ili nije nemoralno samo po sebi (npr. tučnjava i droga), koga briga o čemu se radi? Ja bih se bez problema uhvatio vježbanja capoeire ili učenja diferencijalne geometrije kada bi to bilo nešto što će mi donijeti ženu mojih snova. Ne u ružnoći, ne u sramežljivosti, ne u nespretnosti, već u slijepom idealizmu, nalazi se srž Beta muškarca.


Morao sam naučiti igru jer Hrvatice ne šire noge za tipove koji znaju ovakve stvari.

Naravno, moguće je reći da se nekome to ne isplati s obzirom na to što danas može dobiti s obzirom na uloženi napor. Ali ako bi nekome imati seksualni život, ženu i obitelj donijelo veliku količinu sreće, i još k tome može nešto poduzeti bez pretjeranog napora, kriminalno je samom sebi to uskraćivati i umjesto toga se prepuštati racionalizaciji do kraja. To je muški hrčak.

Upravo je depresija izazvana saznanjem da Stefanie voli plesati dovela Hitlera do nove vizije budućnosti. "Pala mu je na pamet luda ideja: otet će Stefanie. Objasnio mi je plan sa svim detaljima i rekao mi da držim njenu majku zabavljenu razgovorom dok on otme djevojku."

Nakon što je plan napušten zbog opetovanog Kubizekovog negodovanja i manjka sredstava za život mladenaca poslije njihovog bijega, Hitler je razmišljao o samoubojstvu. "Skočio bih u rijeku s mosta nad Dunavom," objašnjavao je Kubizeku. "I to bi bilo to. Ali Stefanie bi morala umrijeti sa mnom," inzistirao.je.

Da se razumijemo, Hitler je očito bio samo Beta, bez onog uobičajenog dijela "dobar dečko". Za njega kao zavodnika ili njega kao političara nema nikakvog moralnog opravdanja, iako osobno imam razumijevanja za njegov ljubavni problem.

I usput, planirati da netko razgovara s metom dok je ti otimaš zato što nsii sposoban razgovarati s njom je isto kao da gradiš svemirsku postaju za grijanje kuće koju nisi sposoban zagrijati ugradnjom solarnih ćelija. To je ludilo.


Sve to zato što ne znam ništa o termalnoj izolaciji.

Ipak, prije nego je mogao biti izveden bilo kakav očajnički plan protiv Stefanie, Hitlerovo raspoloženje se popravilo. U lipanj 1906. godine na Festivalu cvijeća u Linzu, on i Kubizek promatrali su paradu s ruba ulice Schmiedtorstrasse, koja je bila tako uska da su kočije s djevojkama nakićenim cvijećem morale proći blizu njih.

"Stefanie je okitila svoju kočiju ne ružama kao većina drugih djevojaka, već običnim ali raznobojnijim cvijećem s livade," sjećao se Kubizek. "Vedar pogled pao je na Adolfa. Stefanie mu se nasmiješila i, uzevši u ruke .jedan cvijet, bacila mu ga u ruke."

Efekt koji je to imalo na Hitlera bio je nevjerojatan. "Nikada ga nisam vidjeo tako sretnog kao tog trenutka."

"Voli me!" rekao je svom prijatelju. "Vidiš! Voli me!"

Jedan čin ljubaznosti je, bez da je to znala, spasio Stefanie od mračnih fantazija. Hitler je poslije toga sačuvao cvijet i držao ga u ukrašenoj kutijici još godinama.

Ipak, nastavio ju je stalkati i prisluškivati. Jednom je rekao da Stefanie ima lijep soprano glas jer ju je slijedio iz bliza neko vrijeme i čuo joj glas, nešto što bi se većini ljudi učinilo potpuno poremećenim. Zatim je u renesansnom stilu naslikao kuću u kojoj će jednog dana živjeti sa Stefanie, uključujući sobu s klavirom. Nastavio je visiti po tim dvama ulicama u nadi da će ponekad dobiti osmijeh. I kada je napustio Linz, inzistirao je na izvještavanju o Stefanie putem razglednica.

Uvijek je govorio da će "popričati s njom sutra", ali sutra nikada nije došlo, a tjedni, mjeseci i godine prošli su bez ikakvog pokušaja da promijeni stanje koje ga je tako mučilo. Naravno, da je ikada došao u priliku popričati s njom, uvidio bi da je Stefanie obična tinejdžerka, a ne reinkarnirana Valkira koja dijeli njegove nade, ideale i planove. No to bi ga vjerojatno razbjesnilo, jer u njegovom umu ova inače sasvim obična austrijska djevojka bila je savršena, i bilo kakvo odstupanje od tog ideala bi ga bilo ispunilo neizrecivim jadom.


Molim minutu tišine za najveći Jednoitis na svijetu.
...
...
...

Unatoč svom prezimenu, Stefanie nije bila ži0dovka. No Hitler i Kubizek to tada nisu znali, što pokazuje da budući organizator Holokausta nije imao ništa protiv toga u to doba, i pokazuje da mu kao mladiću židovi nisu smetali. Je li možda cinično izmislio svoju mržnju prema židovima kao koristan alat za stjecanje moći u Njemačkoj poslije I. svjetskog rata? Ovo objašnjenje kako se zarazio anti-semitizmom je možda najmračnije od svih.

Ne znajući za sve ovo, Stefanie se uskoro udala za jednog oficira i živjela s njim u Beču, gdje je umrla malo poslije II. svjetskog rata.

Naravno, nisam naivan pa da vjerujem da se II svjetski rat ne bi dogodio da je Hitler imao igru (tj. ne imao ovakvu anti-igru). Kao prvo, mnogi diktatori i koljači su uz to imali igru i bili uspješni sa ženama. Kao drugo, II. svjetski rat je bio poravnavanje računa iz I. svjetskog rata i izazvan mnogim geopolitičkim utjecajima. Holokaust je u sklopu svega toga bio tek vrh ledenog brijega i nije bio samo Hitlerova fiksacija, već produkt stoljetne mržnje prema židovima.

No evo što mogu vjerovati: da je Hitler imao igru i time dobio ljubav koju je priželjkivao od Stefanie, možda ne bi bio toliko lud; možda bi živjeo običnim građanskim životom u kućici s bijelom ogradom, i ulogu ratnog vođe prepustio nekome drugome čisto zbog manjka vremena za to. Možda bi rat bio manje destruktivan i krvav, i više temeljen na racionalnim političkim i vojnim odlukama nego impulzivnošću jednog luđaka. I možda bi Holokaust ostao samo na razini opće diskriminacije i otimanja imovine židovima umjesto pokolja.

A za sve one muškarce koji ne planiraju biti diktatori ali imaju problema s baš onom koja ih neće, jedini racionalan odgovor bio je i ostaje učenje igre.

Oznake: igra, beta, hitler, politika, omega, pokolj, muški hrčak


- 11:47 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu