Arhiva:

O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (13)
Rujan 2012 (16)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (12)
Svibanj 2012 (15)
Travanj 2012 (14)
Ožujak 2012 (25)
Veljača 2012 (10)
Siječanj 2012 (8)
Prosinac 2011 (13)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (19)
Rujan 2011 (20)
Kolovoz 2011 (26)
Srpanj 2011 (32)
Lipanj 2011 (14)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
Moja kolumna na Return of Kingsu
RooshV
Roissy (Heartiste, Chateau)
Dalrock
The Honest Courtesan
The Social Pathologist

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Kapitalac

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

utorak, 24.02.2015.

Samopouzdanje vs. skromnost

"Kada spojite [žensku] biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti [kod žena], što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave."

"Činjenica da količina i intenzitet igre koja je potrebna za zavođenje žene snažno korelira s njenim samopouzdanjem zapravo znači da potrebna količina igre za neku ženu ovisi najviše o tome koliko se ta žena precjenjuje."


- Igniss, "Problem kod žena je višak samopouzdanja"

Nikada ne krijem da je narcisoidnost kod žena jedna od najdestruktivnijih mogućih osobina, te da muškarac mora od takvih žena bježati svim silama (tj. pod svaku cijenu izbjegavati bilo kakvo vezivanje dublje od neobaveznog seksa). Ali, što je to narcisoidnost?

Kod poimanja narcisoidnosti često dolazi do zabluda. Jedna skupina ljudi kod pojma narcisoidnosti ima pogrešan dojam da se radi isključivo o vanjski iskazanom visokom mišljenju o sebi, dakle da se narcizam svodi samo na hvalisavost i pokazivanje pretjeranog samopouzdanja. Druga skupina ljudi negira narcisoidnost isticanjem činjenice da hvalisavci duboko u sebi imaju loše mišljenje o sebi i ne cijene se, pa stoga automatski ne mogu biti smatrani pretjerano samopouzdanima.

Ključna pogreška ova dva poimanja proizlazi iz vezivanja pojma "narcizam" za pojam "pretjerano samopouzdanje". Možemo do besvijesti analizirati uzroke i načine pokazivanja tog pretjeranog samopouzdanja, ali zato što smo promašili osnovu narcizma automatski smo promašili i sposobnost njegovog prepoznavanja.

Narcizam u suštini nije imanje pretjerano dobrog mišljenja o sebi, već pretjerano razmišljanje o sebi (tj. egocentrizam).


Narcis nije zaljubljen u sebe zato što mu se svidjelo ono što vidi u jezeru; Narcis gleda u jezero zato što je zaljubljen u sebe.

Istovremeno, skromnost, pojam koji zbog njegovih povijesnih konotacija o predaji Bogu tipično smatramo ekvivalentom "niskog samopouzdanja", je zapravo samo "razmišljanje koje nije centrirano na sebi", tj. suprotnost egocentrizma. Skromnost ne bi trebala biti "imanje niskog mišljenja o sebi", već jednostavno "ne-razmišljanje o sebi"

Jednostavan primjer koji ilustrira ovu razliku je "sindrom flagelanta", nazvan po kršćanskom kultu Flagelanata iz 13. stoljeća, čiji su se pripadnici bičevali kako bi pokazali svoju pokornost. Flagelanti su time umjetno reducirali mišljenje o sebi kako bi mogli za sebe tvrditi da su "skromni", ali u stvarnosti je to bila potpuna suprotnost. Njihovo iskazivanje negativnosti o sebi je bio samo izgovor za samo-obožavanje, besramni attention whoring i ucjenjivanje drugih ljudi optužbama da ih je opsjeo Sotona inače bi se i oni bičevali. Drugim riječima, to je bila čista narcisoidnost prozirno zamotana u religijski ukrasni papir.


Pogledaj me kako sam skroman!!!

E sad, vjerojatno se pitate kakve ovo veze ima sa ženama i odabirom partnera. Isto kao što je i nedavni članak o djevicama objasnio da opasnost promiskuiteta ne znači da je djevičanstvo nešto super i što postaje sve bolje što ga ima više, tako i ovaj članak objašnjava da opasnost pretjeranog samopouzdanja ne znači da je nisko samopouzdanje nešto super i što postaje sve bolje što ga ima više.

U stvarnom životu će vam trebati određeno vrijeme kako biste prepoznali ovu pojavu, ali u online datingu je vrlo lako prepoznati curu koja od svog "niskog samopouzdanja" stvara narcisoidni kult. U opisu na svom profilima će sasvim sigurno spominjati svoje nisko samopouzdanje, anksioznost, sramežljivost, OCPD, traume ili tko zna što, uvijek u kontekstu zašto je ne bi smio dirati ili nešto pokušavati s njom. Naivni promatrač će pomisliti da se uistinu radi o tome i da s njome treba biti dodatno nježan i mekan. U stvarnosti, to je drama test kojim će se zabaviti na tvoj račun.


Gle kakve sramežljive okice imam!

Za primjer, evo što piše Čitatelj Z:

Upoznao sam ovu curu online. Malo smo se dopisivali. Pokušao sam nešto dogovoriti i rekla mi da je vrlo sramežljiva. Mislio sam da to nije problem jer sam inače vrlo dobar sa sramežljivim i tihim curama. Našli smo se i pokušao sam pričati s njom ali bila je jednostavno tiha. Što inače za mene nije problem jer sam ok s takvima, ne smeta mi, i mogu baljezgati o bilo čemu.

Ali ova cura je bila drugačija, bilo je nevjerojatno teško uspostaviti bilo kakvu komunikaciju s njom. Čak i jednostavna pitanja su nailazila na "ne" i "neću ti reći". Izbjegavala je kontakt očima cijelo vrijeme. Bilo koje pitanje koje bih postavio završilo bi odgovorom od jedne riječi. Bilo kakva otvorena tema na koju bi se ona mogla nadovezati bi naišla na "što god", "možda", "sve" ili "nemam pojma". Odveo sam je u bar misleći da će se možda tako opustiti. Pijuckala je jedno pivo. Provela je cijelo vrijeme gledajući ljude, televiziju, pokušavajući mi govoriti da je ne gledam ili izbjegavajući kontakt očima sa mnom. Tek povremeno bi me pogledala i kada bi nam se pogledi susreli bi rekla "stooooop" ili "to je zašto mi se ne sviđaš".



Na kraju smo se poljubili ali nije me pustila išta više i nisam navaljivao ni bio agresivan jer se činila tako povučenom i nisam je htio uplašiti.

Zatim smo otišli na drugi spoj. Napisala mi je da želi nekamo gdje je zabavno. Zatim je napisala da želi otići u bučni, mračni, disko gdje može gledati ljude. U šali dodaje da tamo ne mora pričati i uspostavljati kontakt očima.



Z je već odavno trebao shvatiti s kime ima posla, ali ne mogu ga kriviti zbog upornosti. I ja sam u mlađim danima bio sklon ignorirati alarme i iscrpljivati se do kraja pokušavajući bilo kakav znak naklonosti od cure. No ako netko ima razumnu količinu iskustva, trebao bi biti sposoban prepoznati patološke slučajeve narcisoidnosti.

Našli smo se i pokušao sam je zagrliti, ali nije pristala. Otišli smo u mirni kafić koji bi bio dobro mjesto za spoj i razgovor, pokušao sam je nagovoriti da igramo biljar ali je odbijala. Popili smo piće i rekla je da joj se tu ne sviđa jer nije dovoljno gužva. Zatim je bila ljubomorna zato što me neka cura za drugim stolom stalno gledala. Našalila se da bismo se trebali maziti kako bismo je učinili još ljubomornijom i napućila usne, ali se udaljila od mene.

Cijelo vrijeme dok smo šetali do druge lokacije se činila nabrušenom. Pitao sam je je li sve u redu i rekla mi je da mrzi kada je ljudi pitaju tako nešto jer ona i inače izgleda tako.

Došli smo u bučni, mračni disko, koji je inače katastrofa za igru na spoju. Naručio sam nam pića i pitao je za ples. Rekla mi je da ne pleše osim ako nije totalno pijana i da neće plesati. Nije htjela popiti išta više od piva.

Dakle, nalazili smo se usred diska, ja pored nje, a ona je samo zvjerala uokolo. U nekim trenucima se slučajnom promatraču uopće ne bi učinilo da smo zajedno, ili bi pomislili da me mrzi. Bilo je neugodno. Pokušao sam je neobavezno dodirivati, npr. po sredini leđa, ali odmah bi mi rekla da prestanem ili da je ne diram. Bilo kakav pokušaj da uspostavim bilo kakvu komunikaciju s njom je jednostavno automatski propadao.

Na primjer, rekla mi je da se sutra mora rano probuditi kako bi išla negdje sa svojom sestrom. Ja je pitam "što ćete raditi", a ona mi ne želi reći. Na bilo kakvo pitanje odgovara s "ne znam" ili "ne". Kao da pričam sa zidom. Posjetili smo još jedan disko gdje je ona nastavila samo stajati i gledati ljude, a ja izgubljen pored nje. Ponašala se kao da je između nas sve u redu, što me zbunjivalo još više.

Do kraja večeri je moja interna igra bila totalno uništena i osjećao sam se shrvano i očajno. Bila je nemoguće teška, ali svejedno sam joj se sviđao... nije mi bilo jasno. Rekao sam joj da bismo trebali ići. Otišli smo do parkinga gdje je bio njen auto i pozdravili se. Bio sam siguran da se možemo opet poljubiti, ali bio sam toliko loše volje da nisam ni pokušao. Nije mi bila jasna. To me nastavilo uznemiravati i nakon što smo se rastali, zato što mi se stvarno sviđala.

Evo što se ovdje dogodilo:

Na igru gospodina Z se ne može ništa prigovoriti jer je učinio sve što je mogao osim neandertalske igre. Cura s kojom je bio na spoju je tipičan primjerak narcisoidnosti koju sam opisao u ovom postu: ekstremno oštećena i puna sebe unatoč svojoj povučenosti. Umjesto da njena sramežljivost bude normalna karakterna osobina koja se manifestira kroz stidljivo smijuljenje i smješkanje, od nje je napravila sveobuhvatni kult kojemu se svi moraju klanjati kako ne bi povrijedili njene delikatne osjećaje.


Nemoj me dirat'!
Izvor slike

Muškarac koji bi se tako ponašao bi istoga trena bio proglašen za "psihaša" i izgnan iz društva, no budući da je ona u posjedu vagine, mnogi muškarci će pokušavati preskakati prepreke koje im postavi i ulagivati se njenoj bedastoći. Drugim riječima, njena sramežljivost je alat za besramno crpljenje pozornosti i ništa drugo. Stoga kod odabira i procjenjivanja uvijek imajte na umu:

Zdravo ljudsko ponašanje nije imanje posebno dobrog ili lošeg mišljenja o sebi, već ne-imanje posebnog mišljenja o sebi.

Oznake: spoj, srednja igra, odabir partnera, narcizam, psihologija, savjeti, savjeti za žene


- 10:53 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 10.02.2015.

5 minuta Alfe vrijedno je 5 godina Bete 2: Drolje napadaju

Dragi čitatelji, jučer se dogodilo nešto spektakularno: bio sam na spoju sa Severinom. Počelo je tako da sam je odveo na večeru u VIP sekciju elitnog restorana, te sam je nakon bogatog niza jela i šampanjca (koja sam naravno ja platio) otpratio do izlaza iz restorana i pobrinuo se da se sigurno ukrca u taksi (koji sam isto ja platio). Ona mi na kraju naravno nije dala ni pusu, ali rekla mi je da sam krasan momak i da se nada da ćemo ostati prijatelji.

Ok, zezam vas. Nisam bio ni na kakvom spoju sa Severinom, to je bilo samo da vam privuče pozornost. Ali da se pohvalim kako sam financirao bilo kakav bogati provod sa ženom koja me na njegovom kraju brutalno ubacila u prijateljsku zonu, zaslužio bih vaš podsmijeh. Bio bih budala par excellence, niži Beta (TM) jadnik koji se ne samo ulaguje ženama u nadi da će mu one udijeliti barem mrvicu svoje nježnosti, potpuno po njihovim uvjetima i pod njihovom kontrolom, već se i hvali time. Takvih očajnih nižih Beta (TM) tipova kod nas ima vjerojatno nekoliko tisuća, a u zapadnom svijetu nekoliko milijuna.

Veselit će vas čuti, dragi čitatelji, da očaj i deluzionalno hvaljenje tim istim očajem kakvo sam hipotetski opisao gore, nisu samo domena neuspješnih muškaraca. Naime, u isto ponašanje upuštaju se i (nekvalitetne) žene. Pogledajte:


"Upravo sam jebala Edelmana, nije šala"
(Julian Edelman je poznati igrač tima američkog nogometa New England Patriots)


Attention whoring u varijanti hvaljenja o svom seksualnom "uspjehu" sa slavnim muškarcem je isključivo domena zgodnih ali ne istinski lijepih žena, tj. onih koje bismo na skali od 1-10 smjestili oko broja 7. Gdje vrlo lijepa žena nema što dokazivati i može pustiti svojoj ljepoti da govori u njeno ime, žena koja je samo zgodna ima dokazati puno toga. Žena koja je istinska ljepotica stalno uživa u pozornosti naj-Alfa muškaraca; žena koja je ljepotica samo s određenom šminkom snimljenom pod određenim kutom i osvjetljenjem tu pozornost dobiva nepredvidivo i na kapaljku. Ljepotici upad creme-de-la-creme muškarca nije ništa posebno; zgodnoj ženi je takav upad poput ušmrkanog heroina.


6.5?

A tamo gdje ljepotica nema potrebu naglašavati kako joj se udvaraju najelitniji muškarci, tu zgodna žena osjeća neodoljivu potrebu za attention whoringom, tj. za trubljenjem kako je "upravo jebala [slavnog Alfa tipa]". Naravno, to trubljenje djeluje jednako otužno kao i kada se tip hvali kako je ženi platio skupu večeru i nije dobio ni pusu: prvi osjećaj koji promatrač ima prema toj osobi je sažaljenje, a malo nakon toga i gađenje zbog predočene slabosti, nesposobnosti i kiselog grožđa.

Ignissovo pravilo #20: Droljaste žene i Beta muškarci su slični po tome što oboje besplatno dijele svoje glavne adute.

Naravno, da se cijeli slučaj svodi samo na ovo, ne bi bio vrijedan detaljne obrade na blogu. Pravi dragulji leže u intervjuu koji je poslije objave slike i posljedične zabrane pristupa u diskače diljem Bostona dala portalu TMZ:

"Pogriješila sam," rekla je Sabrina.

+ Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka =

"Ja sam kurva za pozornost i htjela sam da svi vide što sam postigla."

"On je bio u nesvijesti i bilo mi je dosadno, pretpostavljam."

+ Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka =

"Točno sam znala što radim, zato što sam bila željna pozornosti."

"Ne znam hoću li uskoro opet izlaziti van - ali to je MOJ odabir."

+ Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka =

"Osramotila sam se i zabranjen mi je pristup u sve diskače u Bostonu, nemam izbora nego kloniti se javnosti dok se ovo malo ne stiša."

Dodaje: "Neki od igrača su mi poslali poruke da su stvarno razočarani. Očito sam napravila pogrešku i ne mogu je povući."

Ček ček ček... drugi igrači imaju njen broj i u stalnom su kontaktu s njom?



Pa to znači...

+ Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka =

"Moja uloga je biti 'ispušni ventil' za cijelu nogometnu momčad ali sam previše droljasta za obavljanje čak i te dužnosti."

Ali vjerujte mi, kada bi sve ostalo na tome, to i dalje ne bi bilo vrijedno izlaganja u postu. Slijedi najukusniji detalj:

Sliku "upravo sam jebala Edelmana, nije šala" Sabrina je objavila na online dating aplikaciji Tinder kao "Tinder moment", tj. kao jednu od svojih slika na online dating aplikaciji čija je glavna svrha opisati sebe potencijalnim partnerima koji pregledavaju tvoj profil.

Dakle, osim toga što je Sabrina drolja super-teške kategorije, ona se time hvali upravo na društvenoj mreži na kojoj trenutno traži partnera. Teško mi je zamisliti nešto besramnije od toga i što je više označava kao "ženu koju treba izbjegavati u svakom smislu osim seksualnog". Htio sam napisati par ekvivalentnih primjera koji bi jednako odbili svakog normalnog muškarca i/ili muškarca s opcijama, ali iskreno njene eskapade je teško nadmašiti. Ništa mi ne pada na pamet.



Ipak, kada razmotrim takvu destrukciju seksualnog tržišta i neke od njenih društvenih posljedica, nimalo me ne čudi me to što neki Omega muškarci s 0 igre s vremenom potpuno polude kada vide s koliko su lakoće i seksa okruženi, a nikako ne mogu do njega, slično Tantalu koji umire od gladi i žeđi stojeći u vodi koja se povuče čim je pokuša srknuti i okružen granama sa sočnim voćem koje vjetar ponese uvis čim posegne za njima. Jedina stvar koja za već nestabilni um može biti gora od same izolacije mora biti izolacija pomiješana sa stalnom napašću.

Naravno, svi dobro znamo da će naša Sabrina za 5-10 godina kada se približi barijeri početi jadikovati zašto više nema džentlmena i gdje su nestali svi dobri muškarci.

Puno sreće s time.

Oznake: lakoća, Vijesti, alfa, racionalizacija, racionalizacijski hrčak


- 21:12 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 07.02.2015.

Djevice nisu svete krave

Mnogi muškarci (bili oni moji čitatelji ili ne) su instinktivno svjesni da je promiskuitet jedna od najgorih osobina koju žena može imati i da s takvom ženom nikada ne treba imati ništa ozbiljno, inače bi čovjek mogao gadno nagrabusiti. Iz toga zatim logično zaključuju da su najbolje žene čiji je promiskuitet na minimalnoj razini, tj. koje su još uvijek djevice. Himen za njih postaje poput signala svjetionika, garancija da je to prava žena za njih, inače se ne bi čuvala sve dok ih nije upoznala. Što je žena imala manje partnera, tj. štoa je ona bliže djevičanstvu, te posljedično što je dulje ostala djevicom, to je žena kvalitetnija.



Nažalost, moram vam reći da je to pogrešno. Suprotno općem vjerovanju, odluka bi li muškarac trebao imati nešto ozbiljno sa ženom ili ne nije izbliza tako jednostavna, te fiksacija na djevičanstvo može muškarca odvesti na stranputicu velikom brzinom. Pogledajte ovu usporedbu:

Ceteris paribus (pretpostavljajući sve druge faktore istima), evo kako treba gledati na ženu s puno partnera:



Ali, Ceteris paribus (pretpostavljajući sve druge faktore istima), iz toga NE slijedi da bi na djevicu trebalo gledati ovako:


Izvor slike

Ne, Ceteris paribus (pretpostavljajući sve druge faktore istima), iz toga slijedi da na djevicu treba gledati ovako:


Izvor slike

Drugim riječima, djevica je samo žena koja još nije imala priliku otkriti svoj pravi karakter.

Razmotri dvije moguće situacije i što ti one govore:

A) Mlada djevica

Svaka žena, bila ona promiskuitetna ili ne, kvalitetna ili ne, počela je svoju karijeru kao djevica. Njeno djevičanstvo u dobi od 17 ili 19 godina ti ne govori apsolutno ništa. Jednostavno nije prošlo vremena da bi iz kombinacije toga i njenog seksualnog (ne)iskustva bilo moguće zaključiti nešto konkretno. To što ti je ona danas "poklonila" svoje djevičanstvo ne znači da ona neće skočiti na sljedećeg muškarca tjedan dana nakon što se sutra rastane od tebe. Jednostavno ne znaš. Bez daljnjeg konteksta, njeno djevičanstvo ne znači baš ništa.

B) Stara djevica

Gdje bi muškarac, kako je gore opisano, bio sklon pomisliti da je djevičanstvo = dobro pa je stoga dugotrajno djevičanstvo = još bolje, to jednostavno nije istina. Djevičanstvo nije nekakav magični eliksir kojega treba imati što više i od kojega glava ne boli. Kod žene koja je ostala djevica nakon svojih najboljih godina, ta činjenica ti govori samo jednu stvar: nešto ozbiljno ne valja kod ili njene sposobnosti vezivanja za muškarca, ili kod njenog odabira muškaraca, ili oboje. Pojasnit ću na primjeru:


"Često sam bila u napasti. Od muških sam više puta čula "Hej ako se seksaš to će ti pomoći trčati brže", otkrila je američka olimpijka Lolo Jones (30), prije otkrivanja svog odgovora: "Svakako, ako me oženiš."

Teško je vjerovati da Lolo Jones, zgodna bogata plavuša sa utegnutim tijelom, u proteklih 10-ak godina (uključujući sve njene najprivlačnije godine), nije naišla na baš niti jednog muškarca koji bi je bio voljan oženiti i čekati sa seksom prije braka. Takvih (pogotovo danas) ima milijun. Je li to zato što je ona vrlo čedna i seksualno suzdržana? Očito ne; kada tu mogućnost odvagnemo s njenom tetovažom na intimnom mjestu i radošću kojom se kurva za pozornost slikajući se gola za razne časopise, jasno nam je da nije ni stidljiva ni aseksualna.

Činjenica da je Lolo Jones djevica u dobi od 30 godina nam govori jedino da seks shvaća kao oružje čijim će uskraćivanjem lupati muškarca po glavi sve dok joj se on ne pokori, te da ima dobru samokontrolu. Nije zadržala svoje djevičanstvo toliko dugo zato što je to ispravno, već zato što je to efikasno. Odreći se svog djevičanstva značilo bi odreći se vrijednog komada naoružanja koje ti omogućava privlačenje pozornosti i ucjenjivanje potencijalnih partnera. Lolo Jones možda nije nikada prevarila muškarca, ali sigurno mu nikada nije ni bila lojalna.

Žena čiji himen u trideset godina nije posjetio niti jedan muški spolni organ imat će jednake probleme s osjećanjem iskrene naklonosti prema muškarcu kao i ona koju je posjetilo previše njih. Da se poslužimo jednostavnom analogijom, isto kao što kuća nečista poput svinjca pokazuje da je njen vlasnik lijen i neodgovoran, tako i sterilna kuća u kojoj je sve podređeno čistoći pokazuje da je njen vlasnik živčan i opsjednut kontroliranjem okoline.


Znači li sve ovo da nije važna ženina prošlost? Naravno da ne znači. Prošlost je uvijek bila i ostala vrlo važan indikator ženskog karaktera, kao i putokaz budućnosti. Ali bez dodatnog konteksta, njeno trenutno seksualno stanje ne znači baš ništa
Drugim riječima, žene s 0 predbračnih partnera i najnižom stopom razvoda od samo prikazane u ovom grafu...



... nisu toliko premoćnom većinom imale sretne i uspješne brakove zato što su imale 0 predbračnih partnera...

...već su imale 0 predbračnih partnera zato što su bile kvalitetne žene koje su bile iskreno privučene dobroti i pouzdanosti više nego bilo čemu drugome i oduvijek su željele izgraditi zajednicu s takvim muškarcem.

Oznake: broj, lakoća, djevičanstvo, kvalitetna žena, promiskuitet, završšna igra, odabir partnera, teorija seksualnog


- 21:48 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 30.01.2015.

Znanost potvrđuje igru 4: Distorzija vremena

Ono što umješni igrači o ljudskoj prirodi već znaju svojim životnim iskustvom, što narodna mudrost i religije nagovještaju, a što feminizam ljutito negira, to psihologija upravo potvrđuje i objavljuje u recenziranim znanstvenim časopisima.

Dame i gospodo, predstavljam vam znanstvenu potvrdu Ignissovog koncepta distorzije vremena (TM):



Zamislite situaciju koja nam je svima dobro poznata: sjedite za stolom u uredu ili doma. Kopajući po nekim papirima, usput naiđete na prljavu šalicu iz koje ste pili kavu prije toliko vremena da bi se njena starost mogla datirati ugljikom. Bolje da je operete. Uzmete šalicu, izađete kroz vrata iz svog ureda i uputite se u kuhinju. Ali dok ste stigli u kuhinju, zaboravili ste zašto ste uopće ustali i vratite se u svoj ured s osjećajem zbunjenosti - sve dok opet ne pogledate dolje i ugledate šalicu.

Svima nam je poznat čest i iritantan doživljaj stizanja nekamo samo kako bismo shvatii da smo zaboravili što tu želimo. Svi znamo zašto se takvo zaboravljanje događa: postajemo senilni, nismo obraćali dovoljno pozornosti, prošlo je previše vremena, ili jednostavno nije bilo važno. Ali "potpuno drukčija" ideja nam stiže od istraživača sa sveučilišta Notre Dame. Prvi dio naslova njihovog članka ga najbolje opisuje: "Hodanje kroz dovratke uzrokuje zaboravljanje."

Gabriel Radvansky, Sabine Krawietz i Andrea Tamplin su posjeli sudionike ispred monitora na kojemu se odvijala video igra u kojoj su se mogli kretati uokolo koristeći strelice. Unutar igre bi prišli stolu s nekim obojenim geometrijskim tijelom na sebi. Njihov zadatak je bio uzeti objekt i odnijeti ga na drugi stol, gdje bi spustili taj objekt i uzeli novi. Koji god objekt da su trenutno nosili bio im je nevidljiv, kao da je u virtualnoj naprtnjači.

Ponekad, kako bi se domogli sljedećeg objekta, sudionici bi samo prošetali preko sobe. Druge pute su morali proći istu udaljenost, ali kroz vrata u novu sobu. S vremena na vrijeme bi im istraživači uputili pitanje koji objekt se trenutno nalazi kod njih. Kviz je bio tempiran tako da bi pitanje došlo odmah nakon što bi prošli kroz dovratak. Kao što kaže naslov, prolazak kroz vrata je uzrokovao zaborav: njihovi odgovori su bili i sporiji i manje precizni kada bi ušetali u novu sobu kroz dovratak nego kada bi prošli istu udaljenost unutar iste sobe.

Ovaj "učinak dovratka" se doima prilično općenitim. Na primjer, nije stvaralo nikakvu razliku jesu li virtualne okoline bile prikazivane na 66-inčnom LCD televizoru ili na prastarom 17-inčnom monitoru. U jednoj studiji, Radvansky i kolege su testirali efekt dovratka u stvarnim sobama u svom laboratoriju. Sudionici su prolazili kroz stvarnu okolinu, noseći stvarne objekte i mičući ih po stvarnim stolovima. Objekti su se tijekom transporta nalazili u kutijama za cipele kako sudionici ne bi mogli pogledati odgovor kada dobiju pitanje, ali izuzev toga je proces bio potpuno isti kao u virtualnoj stvarnosti. Sasvim očekivano, učinak dovratka je bio jednako prisutan i u stvarnosti. Sjećanje je uvijek bilo lošije nakon prolaska kroz dovratak nego nakon prolaska iste udaljenosti unutar iste sobe.



Je li gubitak sjećanja uzrokovan prolaskom kroz dovratak, ili je sjećanje lakše u sobi u kojoj je informacija originalno i nastala? Psiholozi već neko vrijeme znaju da memorija najbolje funkcionira kada se kontekst tijekom testiranja slaže s kontekstom tijekom učenja; to je primjer pojave zvane "princip specifičnosti kodiranja". Ali treći eksperiment u studiji Notre Dame-a pokazuje da se kod efekta dovratka ne radi samo o različitim kontekstima. U tom eksperimentu (provedenom opet u virtualnoj realnosti), sudionici bi ponekad uzeli objekt, prošli kroz vrata i zatim ili prošli kroz druga vrata natrag u prvu sobu, ili se okrenuli i odmah vratili u prvu sobu. Ako je kontekst ono što je važno, onda bi hodanje natrag u staru sobu trebalo poboljšati sjećanje, ali nije to učinilo.

Učinak dovratka sugerira da u sjećanju ima puno više od toga na što ste obraćali pozornost, kada se dogodilo i koliko ste se trudili. Umjesto toga, čini se da su neke vrste sjećanja optimizirane kako bi držale informaciju pri ruci dok joj ne prođe rok trajanja, i zatim je izbacile kako bi napravile mjesta za nove. Radvansky i kolege zovu ovu vrstu oblikovanja sjećanja "predloškom događaja", i predlažu da je prolazak kroz vrata dobar trenutak da se vaš mozak riješi prošlih predložaka događaja jer je što se god dogodilo u staroj sobi postalo manje važno sada kada ste promijenili lokaciju. Što je ta stvar u kutiji? Ah pa to je ono čime sam se bavio prije nego sam stigao ovamo, bolje da zaboravim na to. Druge vrste događaja također mogu uzrokovati čišćenje memorije: na primjer, kada prijatelj pokuca na vrata, kada završite zadatak kojim ste se bavili, ili kada baterija na laptopu dođe do kraja i morate ga uštekati u struju.

Zašto bismo imali sustav sjećanja podešen kako bi zaboravljao stvari čim završimo jednu stvar i prijeđemo na drugu? Zato što ne možemo sve držati pri ruci, i većinu vremena takav sustav funkcionira savršeno. Ali neuspjesi takvog sustava - i podaci iz laboratorija - daju nam potpuno drugačiji uvid u njegovo djelovanje.

Dragi čitatelji, gdje u zavođenju primjenjujemo ovo pravilo? Naravno, na spoju (bio to službeni spoj ili bilo kakav događaj koji se smatra ekvivalentom spoja):



A što se događa kada počnemo spoj na nekom javnom mjestu, odemo na piće, prošetamo do drugog mjesta gdje isto popijemo piće, i zatim još prošetamo, u idealnom slučaju do tvog stana? Pa jednostavno: njena podsvijest misli da je bila na tri spoja umjesto na samo jednom, i čini joj se kao da te poznaje oduvijek.

Osjeća li se ona kao da te poznaje 3 sata ili 3 dana ima značajan utjecaj na to hoćete li se na kraju tih 3 sata rastati s "hajde da budemo samo prijatelji" ili prvim poljupcem [ili nečim još boljim od toga].
- Igniss

Oznake: znanost potvrđuje igru, znanost, psihologija, srednja igra, spoj


- 02:58 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.01.2015.

Intervju sa Živim zidom

Nedavno sam se našao u prilici komunicirati s poznatim aktivistom Ivanom Pernarom, koji je poznat javnosti najviše kao osnivač političke stranke Savez za promjene i autor knjiga "Kako je nastao novac" i "Mehanika novca", a sada je istaknuti član političke strane Živi Zid, čiji je predstavnik Ivan Vilibor Sinčić na nedavnim predsjedničkim izborima osvojio nevjerojatnih 16,42% glasova.


Ivan Pernar i Ivan Sinčić; Izvor slike: Jutarnji list, via Dragan Matić, Cropix

Kako mainstream mediji (blago rečeno) nemaju baš nekakav integritet u izvještavanju o politici i društvenim prilikama, bilo mi je drago pružiti Živom zidu platformu preko koje mogu široj publici e fonte et origine reći više detalja o sebi, bez vađenja iz konteksta i podmetanja.

Slijedi intervju s g. Pernarom:

Igniss: Koje su osnovne razlike i/ili povezanosti između Živog zida i Saveza za promjene?

Ivan Pernar: Savez za promjene je 2014. promjenio ime u Živi zid, dakle radi se o istoj stranci pod drugim imenom.

Igniss: Hvala vam na pojašnjenju. Vjerojatno nisam jedini koji je do sada mislio da je Živi zid samo neformalna organizacija. Recite mi, kako funkcioniraju proces donošenja odluka i hijerarhija u Živom zidu?

Ivan Pernar: Stranka Živi zid ima 5 supredsjednika koji su jednaki u pravima i obvezama. Takvom podjelom moći predstavlja iznimku u hrvatskom političkom prostoru jer ostale političke stranke u pravilu imaju samo jednog predsjednika, iznimno dva supredsjednika. U teoriji se odluke donose većinom glasova Glavnog odbora (11 članova), ali u praksi konsenzusom.

Napominjem da su svi supredsjednici ujedno i članovi GO.

Igniss: Na web stranicama Živog zida navodite da je moguće pridružiti se kao "aktivni član", "simpatizer", te "donator". Koja su prava i obveze svake od te tri razine članstva?

Ivan Pernar: Aktivan član je onaj koji je spreman stati u Živi zid i na izbornu listu naše stranke kada bude dan izbora. Simpatizeri su fanovi koje zanima program i rad stranke, ali ne žele aktivno sudjelovati u radu.

Igniss: U vašim knjigama "Kako je nastao novac" i "Mehanika novca" se često spominju primjeri ljudi koji simpatiziraju Živi zid i/ili Savez za promjene, ali ne žele biti povezani s njima, najćešće zato što bi ih sudjelovanje u zaustavljanju deložacija moglo koštati radnog mjesta i egzistencije. Smatrate li njihovu tajnovitost lošom, nužnim zlom, opravdanom ili poželjnom, kao što npr. "Taqiyya" u Šiitskom Islamu dozvoljava svojim pobornicima zatajiti svoja uvjerenja ako su u opasnosti od progona?

Ivan Pernar: Ne smatram ju lošom, bitno je gdje se nalaze srca tih ljudi, a ona su tamo gdje im je ruka na dan izbora.

Igniss: Ali, jesu li zbog činjenice da nisu nikada osobno sudjelovali u sprječavanju ovrhe automatski isključeni iz obnašanja funkcija u stranci ili pojave na izbornom listiću?

Ivan Pernar: Da bi netko obnašao visoku stranačku funkciju mora staviti "kožu na stol" odnosno stati u živi zid i time pokazati da stvarno misli ono što govori. Za niže stranačke funkcije i bivanje na izbornoj listi nije presudno jesu li ti ljudi spriječavali deložacije ili ne. Primarni smisao te selekcijske mjere jest spriječiti ideološko urušavanje stranke iznutra.


Izvor slike

Igniss: Nedavno je Živi zid bio metom napada od strane Jutarnjeg i Večernjeg lista (novina koje su dio utjecajnog konglomerata koji ja nazivam "škvadra rođena za zgražanje"). Postoje li iti jedne novine ili medijska organizacija koje su vam do sada pružile pošten tretman i koje biste mogli nazvati neutralnima i objektivnima?

Ivan Pernar: Portaloko (tj. Portal Oko)

Igniss: Hvala, počet ću ih pratiti jer mi je uvijek drago čuti za nove nezavisne portale na našim prostorima.

Recite mi, što je s međunarodnom suradnjom? Ostvarujete li kontakt s iti jednom srodnom organizacijom iz PIIGS zemalja (Portugalu, Italiji, Irskoj, Grčkoj i Španjolskoj), ako takva uopće postoji?

Ivan Pernar: Imamo kontakt sa grčkom strankom Syriza.

Igniss: Je li program "quantitative easing" (kojega već par godina provodi SAD, a sada napokon i EU), pojava koja predstavlja suvereno tiskanje i upumpavanje novca u sustav na način koji biste htjeli, ili se i tu radi o novcu kao kreditu koji ste u vašim knjigama opisali kao uzrok kolapsa gospodarstva?

Ivan Pernar: Nikakva emisija duga ne rješava problem, ona samo povećava dug i odgađa kolaps za kasnije.

Igniss: U vašim knjigama je čest motiv relativno uspješan čovjek srednje klase koji nema niti jedan kredit i naizgled nije ni u kakvoj opasnosti, no u stvarnosti je on samo obespravljeni siromah kojemu još nije došlo vrijeme. Drugim riječima, čovjek koji je.imao sreće pobjeći od uništenja ali budući da njegovi prihodi ovise o ostatku društva, neminovno je da će i njega prije ili poslije dohvatiti kreditni sustav. Ističete da se srednja klasa stalno smanjuje i prelazi u nižu, a niža u siromahe i beskućnike.

Moje pitanje je: ako se ekonomska situacija privremeno popravi (kao rezultat bilo kojeg vanjskog utjecaja koji će privremeno olakšati kreditnu krizu) i taj proces se privremeno zaustavi, hoće li vaša stranka izgubiti podršku koju trenutno uživa?

Ivan Pernar: Taj proces ne može se zaustaviti, može ići samo na gore jer je trajna tendencija trenutnog sustava negativna. To što oni fiksiraju tečaj franka ili opraštaju dug koji ionako nemaju od kuda naplatiti budući su primanja po socijalnoj osnovi izuzeta od ovrhe, ništa neće riješiti.

Igniss: Jeste li čuli za Nobelom nagrađenog ekonomista Paula Krugmana, koji se nije nikada izrazio protiv kreditnog novca ali se svejedno zalaže za ekspanzijsku fiskalnu i monetarnu politiku? Što mislite o njemu?


Paul Krugman; Izvor slike

Ivan Pernar: Beskonačna ekspanzija duga kakvu zagovara Krugman nije rješenje jer se krediti kad tad moraju vratiti.

Igniss: Kako se moj blog bavi prvenstveno muško-ženskim odnosima i psihologijom privlačnosti i zavođenja, mnogi čitatelji su sa zanimanjem popratili nedavni intervju koji je Ivan Sinčić dao časopisu Story i u njemu opisao svoju vezu s Vladimirom Palfi. Ono što je zapanjilo i mene i velik broj čitatelja je to što su se dopisivali godinama prije nego što su se upoznali uživo, unatoč činjenici da žive na dva sata vožnje jedno od drugog. Kako je to moguće? Što ih je sprječavalo da se upoznaju sve to vrijeme?

Ivan Pernar: Ne ulazim u njihov privatan život.

Igniss: Koji je vaš osobni stav o feminizmu?

Ivan Pernar: Ne bavim se tim pitanjem.

Igniss: To sam i očekivao, i također držim da je mudro ne baviti se njime.

No, kao što je rekao Lav Trocki, to ne znači da se ta pitanja neće baviti vama. Vjerojatno će vas "razveseliti" spoznaja da vas je jedan utjecajni bijeli vitez (tj. muški feminist) pokušao oblatiti kao "primitivnog seksista" koji objektivizira žene i želi ih vratiti u kameno doba. Mojim čitateljima ne trebam komentirati zašto su taj gospodin i njemu slični temeljito u krivu.

S druge strane, kao vrlo pozitivan primjer bih istaknuo razumnu izjavu LGBT aktivista Dorina Manzina i osnivača udruge "Iskorak" koju ste objavili na vašim stranicama: “Što mi vrijedi pravo na registraciju partnerstva ako nemam pravo na dom?” i "U [svom] aktivizmu sam doživio udare i iz vlastitih redova jer sam se otvoreno suprotstavio radikalizaciji i ideologizaciji LGBT aktivizma. To više nije bila moja borba pa sam otišao."

Iako bi površni promatrač mogao reći da su ljudi koji su dali ta dva citirana komentara dio iste (lijeve) političke strane, razlika između njih je zapravo ogromna. Vjerujem da ta očita razlika pokazuje kome je zapravo stalo do ljudi, a tko je samo demagog.



Zahvaljujem g. Pernaru na ukazanom povjerenju i želim Živom zidu i njihovim članovima puno sreće na nadolazećim lokalnim i zatim parlamentarnim izborima.

Oznake: politika, intervju, Gospodarstvo


- 09:33 - Komentari (50) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Pretraži samo blog

Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com .
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se