Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | Jednoitis | "Ali nisam ni htjela ništa više" | Samo reci nešto | Velika lista seksualne eskalacije | Beskonačno ljubakanje |Je li kavalirstvo mrtvo? Dio 1 Dio 2
petak, 18.05.2012.
Je li ovo bilo Beta?
|
Anonimni čitatelj iz Istre piše: Imam pitanje. Isplati li se u početku, dakle, na prvim izlascima pustiti dominaciju dok se ne dođe do cilja, pa onda početi sa alfa igrom ili je treba udariti dok je vruće? Dakle, zbario sam jednu malu u disku, srednje dvadesete. Izgleda kao dobra cura, otvorena, ok, pričali smo i malo plesali (ništa više) i rado mi je dala svoj broj. Sve je bilo dobro, dopisivali smo se sljedeći dan i onda sam je navečer zvao vani. Ona je inzistirala da joj se ne ide opet u onaj disko i da bi radije u neki drugi, ne znam ni sam zašto, ali nisam na to pristao... ipak mi je ego za nijansu jači. Nakon toga se ona povukla ali je rekla da će ići pa možda biti u nekom trećem disku pa da svratim i vidjet ćemo. Ispričao sam se da imam drugog posla i nismo se više čuli. Možda sam napisao previše opširno o sitnim detaljima ali si jednom prilikom napisao da su ti detalji najvažniji kako bi mogao dati konstruktivan savjet. Dakle moje pitanje glasi: EGO ili BETA SEKS? Ako se to može tako reći. Moja reakcija: Ne, naravno ne smijem se čitatelju i njegovoj situaciji, već pitanju. Stvarno..."EGO ili BETA SEKS?" Ova Alfa/Beta stvar je definitivno prešla svaku granicu.   Podsjeća me na jednu genijalnu temu s Rooshevog foruma kada je neki tip opisao manje-više sljedeće: "Smuvao sam neku malu u disku, ljubili smo se i pipali, i onda ju je njena debela prijateljica odvukla (tipično). Ja sam se naljutio i rekao joj da je grozna što to dopušta prijateljici, ona se isto naljutila i otišla. I kad sam bio baš u nedoumici što da radim, a ona je uskoro odlazila, mislio sam da mogu A) vratiti se unutra i smuvati neku drugu, ili B) pokušati s njom. Progutao sam ponos i izabrao B Beta izbor, uhvatio je za ruku i rekao joj (iako je i dalje bila u bitch-modu) rekao joj "gle, ovo je sranje, sviđaš mi se, ne dajmo da nam jedna rečenica uništi noć". Pogled u njenim očima je bio tako seksi... i onda smo se nastavili ljubiti i otišao sam s njom doma. Beta ili ne?" A onda je netko ispod komentirao: "To Alfa/Beta je stvarno van kontrole. A ja sam se seksao s tri Playboy modela istodobno i pretukao onog tipa koji je udario Princa od Monaka. Je li ovo bilo Beta?" I tako je nastao nezaboravni izraz "Was this Beta? (TM)" Vratimo se na pitanje. Mislim da si učinio ono što se zove "preigravanje", znaš kao ono kad nogometaši vrte loptu da nekog predriblaju pa im na kraju ispadne? U prosjeku je to bolje nego podigravanje (tj. prijateljska zona), ali Igra je ipak fina umjetnost i potrebno je precizno prilagoditi razinu igre njenim potrebama. Ukratko, mislio si da je inzistiranje na lokaciji nekakav drama test, a najvjerojatnije nije bio. To nije velik zahtjev, i ako se nađe s tobom neće ni najmanje utjecati na tebe. Možda bi joj stvarno bilo dosadno tamo ili se boji da će sresti nekog bivšeg dok je s tobom. U svakom slučaju, za tebe to nije neki teret. Ne dozvoliti vozanje je vitalan dio igre i obrane od isparivanja, ali u pravilu je isparivanje agresivnije od toga - recimo, ona odbija ili otkazuje bez da predloži drugu lokaciju ili vrijeme, ili se jednostavno ne javlja, ili ima očito bullshit izgovor u zadnji čas, itd. Ono poslije, nakon što vas je to oboje iživciralo, stvarno jest bio teški drama test koji si donekle ok prošao (nisi pao na njen poziv da budeš otirač koji ide nekamo samo u nadi da će je možda sresti), ali šteta je već učinjena s onim prošlim problemom. Tvoj odgovor nije loš, ni gorak ni predug (barem tako ocjenjujem bez točnog teksta poruke), ali mogao si i samo napisati nešto tipa "gay" i pustiti je da se misli. (Hint: "gay" je čarobna riječ koja tjera hrčka u sprint jer je tako kratka i ne-reaktivna, s blagim neodobravanjem ali opet tako da može značiti bilo što) U svakom slučaju, nakon razdoblja tišine možda se još javi. Tko zna? Ali mislim da, ako su stvari ok sve do toga, mali detalj tipa je li piće u jednom disku ili drugom (osim ako drugi nije deset kilometara dalje ili tako nešto opravdano) nije stvar oko koje se treba uzrujavati. Hoćeš se naći s njom, zbariti je, poljubiti i prasnuti (tim redom). Ako ti ona to nerazumno otežava, onda se ukopaj. Ali ako ti je na putu samo sitnica koja ti ništa ne znači, je li baš toliko bitna lokacija? Druga bi stvar bila da se vi dogovorite za jedno pa onda ona otkaže i ne ponudi nikakvo drugo mjesto ili vrijeme radnje. Što nas vodi samoj srži odgovora na tvoje pitanje "EGO ili BETA SEKS". Ne postoji "Beta seks". Alfa i Beta su samo krovni, opći pojmovi za muške osobine koje u prosjeku vode do seksa ili ne vode i zato je muškarcima u interesu razviti jedne, a suspregnuti druge. Beta osobine su Beta zato što velikom većinom ne vode k seksu (a kamoli ne vrućem, strastvenom, redovitom i zainteresiranom seksu), ili ako eventualno vode, to bude uz nerazumno velik napor, rizik i trošak u smislu "uništavanja cijelog života"). Kada bi živjeli u alternativnom svijetu gdje su sadašnje Beta stvari evoluirale u seksualni uspjeh, a sadašnje Alfa ne, onda bi se ove prve zvale Alfa, a ove druge Beta. Alfa je, u prosjeku, ono što vodi do seksa (u što većim količinama i s curama što veće kvalitete). Cilj je biti Alfa da bi se došlo do seksa, ne da bi se bilo Alfa. Ako se može doći do seksa i Beta metodama (iako one u pravilu ne rade, zato ih i zovemo Beta), koga boli neka stvar je li to Beta? Seks je seks. Nadam se da sam uspio ovo objasniti dovoljno razumljivo. Što se mene tiče, prošli vikend sam obradio čak pet mladih Filipinki, od toga dvije istodobno. Molim čitatelje da mi kažu je li to bilo Beta. |
- 10:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #
srijeda, 16.05.2012.
Hraniteljski instinkt
|
Nedavno sam pisao o jednom instinktu koji su sve više i više gube muškarci u modernom zapadnom svijetu (pa tako dijelom i kod nas). Nestanak te osobine, koju sam tada nazvao "ubilački instinkt", znači da velik broj muškaraca više nema sposobnost preciznog određivanja interesa žene za sebe, tj. prepoznavanje signala. Taj novčić ima i drugu stranu. Osobina koja blijedi kod velikog broja žena je hraniteljski instinkt. To je značajan, nadproporcionalno važan dio osobnosti (koja, je osim izgleda, drugi veliki faktor privlačnosti na ženi). Ljepota stvara interes, no upravo je prisutstvo ili odsutstvo hraniteljskog instinkta najbitnija kvaliteta za nastavak tog interesa i smislu dubljem od samo seksualnog. Ili drugim riječima, ono što sam istaknuo kada sam pisao o kvalitetnoj ženi. Ljepota i seks su ono zbog čega muškarac želi ženu. Ali hraniteljski instinkt je ono zbog čega je voli. Ilustrirat ću što je to. Nakon što sam upoznao ženu ali prije nego što sam je poljubio ili završio u krevetu s njom, ja imam "lošu" naviku maštati kako će sve to izgledati. Hoće li biti nježno ili strastveno? Kamo ćemo ići i o čemu ćemo pričati? Što bi moglo biti s nama u budućnosti i koje ćemo sve lijepe trenutke i darove podijeliti zajedno? To romantično fantaziranje je jednostavno dio ljudske prirode, pa tako i moje.  No ako ne dođem u dodir s njenim hraniteljskim instinktom, ako ne doživim nešto od njega, moj mozak se užurbano povlači iz fantaziranja kao jež u svoje bodlje. Točnije, ako od nje osjetim da je ona tip (a većinom stvarno i jest) koji nema hraniteljski instinkt i kojeg će odbiti to moje slatko zamišljanje jer će me početi doživljavati kao očajnog Betu, to je kao da sam se opekao. Moj mozak jednostavno ne može nastaviti s tim romantičnim klišeom. Recimo, da se pojavim lijepo sređen na spoju s nekom djevojkom koja ima taj instinkt, ona bi mi rekla da izgledam super ili nešto slično. Djevojka bez njega bi komentirala "jesam li možda šminker", ili nešto ironično i hladno što bih mogao čuti i od stranca na ulici. Treba li mi kompliment od nje? Ne, treba mi samo da sve prođe ok i da bude otvorena za poljubac negdje tijekom druge trećine spoja. Recimo da se lijepo zabavljam s njom i oboje se smijemo. Djevojka s tim instinktom bi me dotakla i rekla da joj je jako lijepo sa mnom. Kada je djevojci bez tog instinkta lijepo, umjesto toga će se baciti na neku dugu i kompliciranu priču o tome što je njena prijateljica ili bivši napravio prošli tjedan i očekivati da iz toga dedukcijom shvatim da je zadovoljna. Moram li čuti od nje da joj je lijepo? Ne. Nastavit će me privlačiti i bez toga. Recimo da sam umoran i negdje smo kod nje ili kod mene. Djevojka s tim instinktom bi me izmasirala, ili možda ponudila da će skuhati nešto što će mi se svidjeti. Djevojka bez njega bi me pitala koji mi je vrag odjednom i otvorila perece. Mora li mi djevojka skuhati ukusnu hranu ili me masirati, ili me možda pitati kako se osjećam, dati mi dar ili paziti na mene, ili reći da joj se sviđam? Naravno da ne. Treba mi jedino da raširi noge za mene, ali ove male, potpuno opcionalne stvari su ono što aktivira romantični dio muškog mozga i potiču me da joj se posvetim s više žara i emocije, kao nekome koga želim čuvati. Nijedna od tih stvari mi ne treba, ali one mi govore da se mogu opustiti, ne brinuti se o igri i jednostavno uživati u novim trenutcima s njom. Ako tih stvari nema, jednostavno nema ni nikakve indikacije da će moj osjećaj sreće i zadovoljstva porasti ako budem u njenom društvu. Ponekad me straši koliko danas ima žena (iako, hvala svim bogovima, još nisu sve zaražene) koje ne razumiju ovu osnovnu činjenicu: interes prema njima se iskazuje zbog seksa, ali ljubav grade druge kvalitete. Nema ničeg ni lošeg ni ponižavajućeg u pažnji i brizi za svog muškarca, dapače to je vitalna stvar. Ako je moja interakcija s njom poput poslovne, bez hraniteljskog instinkta, ili još gore, ako odbija pokazati ikakvu ženstvenost i ljudsku ranjivost ili će nagraditi isto od mene s povlačenjem i hladnoćom, to nema nikakve budućnosti. Naravno da ću se vratiti po ono što želim, ali neću se nikada vezati. |
- 14:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.05.2012.
Izlet u Beta pakao: Poliamorija
|
"Moram odmah upozoriti da sam u čvrstoj vezi punoj ljubavi, ali poliamoričnoj. Ako ti se to ne sviđa, samo nastavi... ali ako si zainteresiran za prijateljstvo ili istraživanje potencijalnih novih veza u kontekstu etičke ne-monogamije, onda se slobodno javi :) Ja sam poštena, otvorena, seksi i zaigrana žena. Identificiram se kao Panseksualna i Poliamorična. Vatreno sam lojalna i puna ljubavi, i posvećena sam bivanju najboljom osobom koju mogu..." - Generička izjava "poliamorične" djevojke uživo i na internetu Negdje u posljednjih par desetljeća, racionalizacija je odabrala neobičan tijek: u pokušaju normalizacije novih, eksplozivnih navika i običaja, počela je koristiti tone latinskih riječi kako bi te iste običaje umjetno učinila prihvatljivim. Ili točnije, učinila ih naizgled znanstveno legitimnim, kao da je to neka genetska osobina koju se nikada ne može mijenjati pa je stoga svi moraju ne samo trpiti, već i slaviti kao dio genetske različitosti naše vrste. I ne, ne govorim o homoseksualnosti i ne, neću se time baviti u ovom članku jer je to velika stvar koja zaslužuje svoj prostor. Vratimo se mi poliamoriji. Jedna od glavnih predstavnica novog vala "znanstvenizacije", poliamorija je ubrzo stekla neviđenu popularnost kao sredstvo za uljepšavanje tradicionalno loših osobina: promiskuiteta, nepouzdanosti, varanja i mijenjanja partnera brzinom svjetlosti. No što je zapravo poliamorija (alt. višeljublje)? To je, kažu njeni sljedbenici i definicija u literaturi, održavanje intimnih odnosa romantične i/ili seksualne prirode s više od jedne osobe, uz znanje i pristanak svih partnera. Razlikuje se od poligamije po tome što ne mora uključivati brak. Imate 10 sekundi za odgovor na nagradno pitanje: na današnjem seksualnom tržištu, tko su u prosjeku najveći pobornici poliamorije? ... ... ... Ako ste odgovorili "mlade žene", bili ste u pravu. Čestitam, uzmite virtualni kolačić:  Ako niste, onda mogu reći samo ovo:  U svakom slučaju, ovo nije ništa skandalozno. Već sam spominjao nekoliko puta da, iako je monogamija majka civilizacije, ljudi nisu prirodno monogamna vrsta. Više partnera je svakome vrlo vrijedan resurs, za svaki spol na svoj način. Muškarci žele imati svoje hareme; žene žele imati svoje brižne i lojalne partnere s otvoenom mogućnošću unapređenja, što je u praksi jednaka razina zamjenjivosti. No zašto kažem da su mlade žene prirodno više zainteresirane za poliamoriju? Jednostavno: poliamorija je u svojoj suštini fleksibilna (za razliku od poligamije tj. mnogoženskog vjenčanja, isto "kulturnog" ali mnogo rigidnijeg i finalnijeg običaja), što se savršeno poklapa sa ženskim imperativom za otvorenom mogućnošću zamjene za boljeg partnera. Osim toga, kako žene same po sebi imaju garantirano višu biološku vrijednost i stoga, u prosjeku, i komparativno veću vrijednost na seksualnom tržištu što god radile (tijekom onih par zlatnih godina, naravno!), pojavljuje se još jedan razlog za poliamoriju: zato što mogu. U povijesti to ne bi baš bilo moguće osim za apsolutno najljepše i najpoznatije od svih žena, dok je danas seksualno tržište teško nagnuto prema ženama u gotovo svakom praktičnom i legalnom smislu. Kada dodamo na to, pod utjecajem kulture progresivno sve više Beta pi**...ovaj, muškarce, bez trunke ubilačkog instinkta, nije ni čudo da danas postoji plodno tlo za poliamoriju. Uistinu, ono što me najviše čudi nisu te neobične djevojke koje u maksimizaciji svog attention-whoring potencijala vrte na tucet beznadnih tipova oko malog prsta (ili su, rjeđe, dio svih njihovih harema istodobno). Već sam ukazao na to da je u današnjim uvjetima ženska seksualnost postala kao lavina koja se kotrlja niz planinu, oslobođena svih kočnica dok se snježne grude kaotično rasipaju na sve strane. Čude me horde Beta tipova koji radosno pristaju na takav aranžman, pa čak i ako osjećaju knedlu u grlu kao indikaciju da nešto tu ne valja opet pristaju na bilo što, samo da nisu sami jer znaju da će sljedećih 12-36 mjeseci biti osuđen na druženje s rukom pomirenja, i još uz to promatrati seksualno bogatstvo i osvajanja Alfi kako bi ih se više mučilo slatkom nedostupnošću lovine. Naravno, netko će sad reći da je itekako moguće istodobno romantično voljeti više osoba i da sam ja zatucan i posesivan, blah blah blah... ali suočimo se s tim, kada muškarac koji spava s tisućama žena priča o tome da je "vođen samo ljubavlju", mi svi znamo da sere. Svakako, ja ću ga braniti kao srednji prst društvu i ženama koje su ga izabrali, no nitko neće nikada kimati glavom i pričati "da, taj ženskar Miki, on je stvarno osjećajan i tako želi podijeliti sve što ima sa svim ženama koje upozna...". Nema nikakvog razloga da isto činimo ni za žene i podržavamo motanje jedinstvenog miksa "lakoće", besramnog traženja pozornosti i ultimativne ciničnosti prema partneru u "poliamoriju". A jednako važno je i ne glumiti da su muškarci koji kapituliraju pred takvim zahtjevima i to racionaliziraju jer nemaju nikakve druge opcije nekakva progresivnost na koju bi se trebali ugledati. Na svu sreću, ova pojava je i dalje tek na marginama društva, za razliku od SAD-a i ostalih snažno amerikaniziranih zemalja, gdje se proširila brzinom gripe. Poliamorija, već i sama njena naznaka, je također i gigantski alarm da cura nema gotovo niti jednu od onih osobina koje čine kvalitetnu ženu. Ako je to slučaj, nemoj imati nikakvih iluzija osim tvoje hrenovke kako ispunja njen hot-dog (i to uvijek u zaštitnom omotaču), i bit ćeš zadovoljan vašim odnosom. Sve drugo vodi u neugodne posljedice prije ili poslije, koje svaka Beta-orbiterska budala koja padne na sirenin zov Poliamorije zasigurno zaslužuje. |
- 23:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Percepcija i realnost tijela (arhiva)
|
S rastom broja objavljenih članaka o toj temi, dodao sam još jednu kategoriju u arhivu, "Percepcija i realnost tijela". Iako oni nisu pisani kao savjeti, budući da je tijelo značajno važnije za žene nego za muškarce, ipak sam je simbolično smjestio odmah ispod kategorije "savjeti za žene". Čak i slijepi muškarci preferiraju vitko žensko tijelo Nisu sva tijela dobra tijela! Zašto je toliko modela anoreksično? Sljedeći post stiže negdje navečer. Ugodan dan svima. |
- 15:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #
subota, 12.05.2012.
Zašto je toliko modela anoreksično?
|
Kad god pišem nešto o debljini ili o tome što muškarci vole, neizbježno je podizanje bure oko anoreksije. Kao, bolje je biti morbidno pretil nego anoreksičan (vrlo upitno, medicinski i estetski gledano), pa iz toga slijedi i da je bolje biti debeo nego mršav ili vitak (potpuno nedokazivo i medicinski i estetski). No činjenica je da u svijetu puno više ljudi predebelo nego pothranjeno, a u Hrvatskoj je, 13. po debljini u svijetu i 5. po debljini u Europi, najmanje 10 puta (1000%) više pretilih nego anoreksičnih žena. I pod pretilih ne mislim samo na obični višak kilograma (prekomjerna tjelesna težina), što bi ionako bilo loše, već na ozbiljnu, kliničku pretilost. Pa ipak, mediji, "stručnjaci za percepciju tijela", šarlatani i ostali toliko racionaliz... pardon, trube o anoreksiji da bi čovjek pomislio da postoji nekakva zavjera izgladnjivanja prosječne zapadne i hrvatske žene do te mjere da joj se vide sva rebra i ruke su joj kao nečiji prsti, a kosti joj imaju gustoću ptičjih. Nije im ni teško pronaći materijal: naime, među tim malim brojem previše mršavih, odnosno anoreksičnih žena, priličan broj je među modelima, a modeli su na prvoj crti medijske fronte. I istina je: mnogo modela je premršavo. Zašto?  Zdravo, moj BMI je između 13 i 14! a) Postoji ogromna razlika između modela za modne piste i modela za muške i lifestyle časopise. Tipični anoreksični model, kao onaj s gornje slike, je model za izlaganje fancy odjeće s potpisom, a ne za seksualnu privlačnost. Njen cilj nije ni zdravlje ni ljepota, već izlaganje odjeće, i to je sve. Za usporedbu, lifestyle časopisi, a pogotovo časopisi koji se prodaju muškarcima (poput onih o sportovima, autima, muškom zdravlju i etc.), nikada neće sadržavati anoreksičnu ženu. Dopustite mi da (pun intended) ilustriram:  Naravno da će ona uvijek biti vitka, jer tko normalan želi platiti za listanje slika žena kojima rola trbuha viri iz bikinija? No nikada neće biti anoreksična. To je ono što čini ogromnu razliku među modelima, do te mjere da ću ih sada podijeliti na odjevne modele i modele ljepote. Dok bi značajan dio mladih djevojkaka mogao bez problema poslužiti kao model ljepote, odjevnih modela ima toliko malo da je njihov udio u populaciji zanemariv, i primjećujemo ga jedino zbog medijske izloženosti modnih revija. b) Modne uratke je lakše kreirati za "štapiće" i na njima bolje izgledaju. Na modnoj pisti je cilj gledati odjeću, ne djevojku. Ne samo da je lakše dizajnirati i sašiti odjeću za tanko tijelo (pitajte samo današnje dizajnere u tekstilnim poduzećima koliko im muke s mjerama izaziva "balonizacija" ciljnog tržišta), već bi i ultra-zgodna djevojka s normalnim oblinama odvlačila pozornost od odjeće.  2/10, ne bih prasnuo. Ali stvarno to mislim. Više me zanimala ta krpica. Cilj modne revije nije da se publici i Yves Saint-Laurentu digne neka stvar na model koji predstavlja njegov uradak, već na odjeću. No to se ionako ne bi dogodilo, jer... c) Glavni igrači modne industrije su premoćnom većinom ili žene ili gay muškarci. Čak i kad bi to htjeli, većina njih nema nemilosrdnu, lasersku sposobnost procjene ženske ljepote na način na koji to mogu heteroseksualni muškarci (jedna iznimka: "bijeli vitezovi", koji žive u trajnoj deluziji). Sasvim je normalno da se njihovi ukusi drastično razlikuju, i da u odlukama miješanih odbora za najljepše žene redovito bivaju odabrane vitke i mršave, ali opet nipošto anoreksične ljepotice.  (Miss Namibije, Odile Gertze, u prvih 25 na Miss svijeta 2010.) Uzevši u obzir koliko su anoreksične neke od žena na modnim pistama, to polje bi bilo opravdano regulirati, no samo ako će se na jednak način regulirati i jednako nezdrava prekomjerna težina, dakle nikada. U tom slučaju bi ga trebalo bi striktno odvojiti od svih drugih modela ljepote, shvatiti da odjevne modele ionako nitko ne smatra uzorima što se težine tiče, i prestati kriviti normalne muške preferencije za stanje u modi. No unatoč ovoj važnoj razlici, racionalizacijski hrčci diljem svijeta će bez sumnje nastaviti upozoravati na "epidemiju anoreksije", "izgladnjivanje zbog ljepote" i "negativan image ženskog tijela". |
- 13:21 - Komentari (11) - Isprintaj - #
|
Loading
Imate temu o kojoj biste voljeli da pišem, ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Spomenite u komentarima ili pošaljite na: ignissblog (na) yahoo.com . Slanjem svog problema, ukoliko ne naglasite drukčije, prihvaćate mogućnost da ga prezentiram na blogu (bez osobnih detalja, naravno). Na isti mail se obratite ako želite neki od članaka objaviti na svojoj stranici uz navođenje autora. |
