Arhiva:

O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (13)
Rujan 2012 (16)
Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (12)
Svibanj 2012 (15)
Travanj 2012 (14)
Ožujak 2012 (25)
Veljača 2012 (10)
Siječanj 2012 (8)
Prosinac 2011 (13)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (19)
Rujan 2011 (20)
Kolovoz 2011 (26)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
Moja kolumna na Return of Kingsu
RooshV
Roissy (Heartiste, Chateau)
Dalrock
The Honest Courtesan
The Social Pathologist

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Kapitalac

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

ponedjeljak, 24.08.2015.

Silovanje s pristankom

Jednom davno, u nekim tamo civiliziranim društvima, silovanjem se smatrao onaj seksualni čin koji je izvršen unatoč tome što je žena rekla "Ne". Teret dokazivanja da je ona rekla "Ne" bio je na ženi te, iako joj je s vremenom to malo olakšano kroz ukidanje apsolutne potrebe za materijalnim dokazima, pojam silovanja je ipak bio i ostao određen prisustvom riječi "Ne".



U novije vrijeme smo kao jedno civilizirano društo ostvarili znatan "napredak", pa smo tako u posljednjih par godina doživjeli poplavu zakona tipa "Da znači da", koji su ustvrdili da to što žena nije izričito rekla "Ne" svejedno ne znači da je dala pristanak na seks. Kako bi se smatralo da je pristala, morala je izričito upotrijebiti riječ "Da", te je na muškarca pao teret dokazati da je uistinu rekla "Da" (puno sreće s dokazivanjem tako nečega, ali skrećemo s teme, op.a.).

Čovjek bi pomislio, što se dalje od toga može napraviti? Na muškarcu je sav teret dokazivanja da seksualni čin nije silovanje, a na ženi ne leži više nikakva odgovornost; on je taj koji mora prikupiti i zabilježiti "Da" ako ne želi snositi posljedice. Dosegli smo vrh civlizacije i ostvareni su svi feministički ideali... to je to?

Zar ne? Hej, ljudi? Je li to sve? Možemo li sada završiti s ovom pričom?

Eh što ste budalasti. Naravno da nismo gotovi. Dame i gospodo, dopustite da vam predstavim....

"Da ponekad znači Ne"
- Jordan Bosiljevac, Sveučilište Clairmont Kalifornija, SAD


Počelo je s "pristanak je sexy". Ali naravno, to nije imalo smisla - to je bilo kao da kažemo da je silovanje loš seks, a ne zločin. Onda smo prešli na "pristanak je nužan". To je bilo puno bolje jer nas podsjeća da je seks sporazuman, a sve ostalo je silovanje. Ali onda sam tu još ja, nakon zabave, u muškarčevoj sobi u studentskom domu. I tu je pitanje "je li ovo u redu"? Ako gledamo na to s pravnog stajališta, rekla sam 'da' - nije bilo prisile, prijetnje nasiljem ili pijanstva (barem ne puno). Ali ono o čemu želim govoriti je ono što se dogodilo prije nego sam rekla 'da', te zašto sam uistinu mislila 'ne'.



Vrhunac idiotizma feminizma je u mnogočemu sličan vrhuncu proizvodnje nafte. Svi već desetljećima govore da smo ili dosegli vrhunac ili da ćemo ga doseći svakog trena, ali onda netko otkrije novo nalazište, izumi novu metodu bušenja, i ispada da vrhunac još nije ni blizu. Isto tako i nakon što smo nakon godina i godina gnjavljenja škvadre rođene za zgražanje riješili 42 851 751 različitih slučajeva socijalne nepravde ispada da ne samo da još nismo ni blizu nirvane u kojoj je sve u redu i više se nitko ne buni, već i da smo zapravo tek načeli ledeni brijeg u čijim se dubinama krije još najmanje 931 525 887 nepravdi koje čekaju na naš angažman.

Za geekove među nama, feminizam je nešto kao koncept limesa u matematici - imamo funkciju feminizma koja teži beskonačnoj jednakosti, ali je nikada ne doseže. Gdje je granica? Kada će biti postignuta jednakost i prestati potreba za feminizmom? Možemo samo nagađati.

Vrstu feminizma o kojoj ću govoriti nije lako progutati - neće biti uvrštena u sljedeće Vaginine monologe, a Jezebel neće pisati članke o njoj. Ali, ako feminizam znači išta, za mene on predstavlja ne-bivanje samom kada sam povrijeđena. U mojim razgovorima s kolegama feministicama, obojenim ženama, queerovima i članovima drugih organiziranih zajednica, evo nekih zaključaka o tome što se dogodilo te noći kada sam rekla 'da', a mislila 'ne'...

Ironično je da se autorica poziva na Vaginine monologe, s obzirom na to da Vaginini monolozi sadrže scenu u kojoj 13-godišnjakinju napije i seksualno zlostavlja odrasla žena i zatim joj objašnjava: "ako je to bilo silovanje, ona je bilo dobro silovanje". Toliko o idolima društvene pravde, eh?

Ovisno o tome tko ste, moglo bi vam zvučati ludo: zašto bi itko ikada rekao da ako misle ne? Iskrenost je važan dio bilo koje veze - i seksualne i bilo koje druge. Osim toga, definicija silovanja Savezne države Kalifornije kaže 'silovanje je čin spolnog općenja kada je osoba nesposobna za...'

Iskreno, u tome za mene ima puno više značenja. Kada mi je bilo pet godina, rodbina me ljubila u obraz unatoč tome što sam radila grimase i okretala se. U dobi od dvanaest godina, naučili su me da trebam u školski pritvor zbog pokazivanja grudnjaka i bedara. Sa šesnaest godina me moj dečko uvjerio da se skoro svim curama sviđa ovo - samo se trebam opustiti. I tako kad sam stigla do 20 u nečijoj sobi poslije zabave, 'ne' mi je zvučalo zastrašujuće i nepoznato.



Ovakvi incidenti, nažalost, nisu nešto unikatno meni. Pričajući s prijateljima (izgleda da je mentalna bolest poznata kao 'feminizam' zarazna, op.prev.) zajedno smo izmislili izraz "silovala nas je kultura silovanja" kako bismo opisali osjećaj govorenja 'da' zato što nas je na to prisilila kultura koja nas je podigla. Ponekad, barem za mene, tu je bio i osjećaj obveze jer sam već otišla u nečiju sobu, bojazan od uništavanja prijateljstva, usamljenost, bojazan da nitko drugi nikada neće biti zainteresiran, strah da neće stari ako kažem ne, utjecaj alkohola, i uvjerenje da bi neobavezni seks trebao biti zabavan.

Evo vam krajnjeg (nadajmo se!) rezultata ideologije koja istodobno tvrdi da su žene superiorne i da su potlačene, ideologije koja je temeljena na oslobađanju žena od posljedica svojih odluka. Dobili ste razmaženo, bešćutno čudovište koje ne zna što točno želi ali to želi odmah, te koje baulja svijetom poput zombija i upire prstom u sve što bi moglo predstavljati prikladno opravdanje za svoje bezumno ponašanje: kulturu silovanja, prijateljstvo, usamljenost, naviku, alkohol, kulturu neobaveznog seksa, i tko zna što sve već ne.

Preuzimanje odgovornosti za sebe? Jel' se to jede?

Meni i mnogima poput mene pristanak nije lagan. 'Da' ne znači uvijek 'da', i zametnuli smo 'ne' prije nekoliko godina. Ovo iskustvo nije slučajno raspoređeno, već neproporcionalno utječe na potlačene zajednice. Pristanak je privilegija, i to privilegija sagrađena za imućnu, heteroseksualnu, cis, bijelu, zapadnu, tjelesno sposobnu muškost. Kada društvo neke od nas uči da zauzimamo što manje prostora, shvaćamo svu pozornost kao kompliment, te budemo zahvalni da bi itko ikada mogao htjeti naša tijela ili ljubav, nije uvijek naš izbor reći 'da'.

Znači, koncept izražavanja svog mišljenja jednosložnom riječju 'da' ili 'ne' je opaka zavjera koju su izmislili bijeli heteroseksualci i skoro-(cis)-heteroseksualci (ali ipak samo oni bijeli heteroseksualci koji imaju para i k tome nisu invalidi).

Zvuči dobro... gdje se prijavim za to?


Možda čak i trunku predobro?

Pristanak kao privilegija nije samo stvar seksa. To se događa i onima od nas koji previše daju u prijateljstvima bez da traže nešto zauzvrat, koji dopuštaju liječnicima dirati nas na načine koji izazivaju napade trauma jer ne želimo izazivati nevolje, koji plešemo sa strancima kojima ruke idu posvuda jer su naši prijatelji već napustili zabavu, koji ostaju u toksičnim vezama jer ne znamo je li nam dopušteno očekivati bolje. Kada si siromašan, invalid, queer, ne-bijel, trans ili ženstven, 'ne' nije za tebe. Ne inzistiram da svaka osoba potlačena u ovim sustavima moći nije sposobna za osnažujuća sporazumna iskustva, te poznajem mnoge koje jesu. Ono što želim reći je da je za mene 'ne' proces, te je moj pristanak neuhvatljiv i ljudi me često povrijede, čak i bez da to namjeravaju.



Koji su to traumatični načini na koje nas diraju liječnici?!?! Zvuči kao neki loš pornić...

Dakle ako je pristanak više od sexy, zaraznih slogana na topićima i kolačima, što onda slijedi? Prvo moramo shvatiti da je sva potlačenost međusobno povezana, te da je svo silovanje rasističko, klasističko, sposobnističko, patrijarhalno, hetero i cisseksistično.

Stvarno? Dakle ako invalid siluje zdravu ženu, ako beskućnik siluje bogatašicu, ako homoseksualac siluje muškarca, ako azijat siluje azijatkinju... to sve nisu silovanja?



Društvo koje se nalazi na tračnicama propasti je društvo u kojemu se mladi ljudi zadužuju za otprilike 250 000 $ kako bi učili definicije bizarnih koncepata kao što su "klasizam", "cis", "sposobnjaštvo", "rodna binarnost" i "transmizoginija" (ili se ne zadužuju sami nego se umjesto njih zadužuje država, što je još gore). Ali, vratimo se temi...

Sljedeće, moramo prestati gurati raznolike doživljaje prisile u jedan jedini zakon o "Potvrdnoj suglasnosti". Ne možemo se pouzdati u državu da će ona braniti pristanak i tjelesni integritet - ne u Baltimoreu, Fergusonu, Los Angelesu ili Claremontu. U ovom trenutku, moramo potpuno zaboraviti na zakone kako bismo shvatili da pravda za naše zajednice nikada nije ni bila ugrađena u te sustave.

Bome lijepo... država je učinila tvoju egzistenciju najpovlaštenijom i najprivilegiranijom na cijelom svijetu, i sad se ne možeš pouzdati u nju? Kako reče narodna izreka, 'daj feminizmu prst i on bi odmah cijelu ruku'.

Ako ti i dalje pada na pamet "ali ona nije rekla ne", vjeruješ da se silovanje događa samo u mračnim ulicama, ili čak da je silovanje jedini način kojim je moguće povrijediti pristanak, još nisi ovdje. 'Ovdje' je gdje je pristanak upleten u tkanje naših života. 'Ovdje' je gdje, počevši od djetinjstva, imamo pravo odlučivati što će se događati s našim tijelima (osim ako se radi o stotinama milijuna beba obrezanih odmah nakon rođenja, op.prev.); gdje aktivno slušamo što naši partneri govore - i što još nisu sposobni reći.


Ovaj telepat u kolicima bi bio savršen muškarac za autoricu, ali nažalost je bijelac i nije siromašan.

... to je gdje nitko nikada ne propitkuje načine na koje izražavamo spol na našim tijelima; gdje tjelesni integritet, osobni prostor i emocionalno blagostanje imaju prioritet nad posjedom. Ovo nije potpun popis, tako da je 'ovdje' bilo gdje gdje možemo zamisliti radikalne prostore odlučivanja i samoupravljanja za pojedince i zajednice kojima pripadaju.

Pa ako pripadaš zajednici, odakle ti onda radikalan prostor odlučivanja i samoupravljanja? Ova generacija feminista je izgubljena toliko duboko u salati riječi da nije u stanju napisati jednu smislenu rečenicu koja ne pobija samu sebe.

Ja svakako još nisam 'ovdje' I ne mogu stići 'ovdje' sama. Moram pregovarati i tražiti 'ne' sama za sebe, istodobno bivajući tu za druge koji rade istu stvar, te se ispričavati kada ponovim štetu koja je učinjena meni. Ako pokušavate naći 'ne', vjerujte mi da niste sami. Ako poznajete nekoga tko pokušava pronaći 'ne', podržite ih. Ako niste omogućili nekome drugome 'ne', popravite se. Znam da je to teško; pristanak je stvarno težak. Ali ako se uistinu volimo - ako smo uistinu zajednica - onda nam je to obveza.



Čitatelji se pitaju: "Ali Ignisse, zašto pridaješ toliko pozornosti nekoj tamo ludoj studentici?" koja piskara po blogu na platformi svog sveučilišta? Pa jasno, zato što takve stvari nikada ne ostaju samo u tim okvirima. Evo kako funkcionira taj proces:

Sljedeću godinu će neka njena kolegica na ženskim studijima u eseju citirati njen post kao izvor tvrdnje "da znači ne", godinu nakon toga će neki feministički magazin prenijeti kolegičin esej s naslovom "postoji izražena potreba za zakonskim uređenjem i redefiniranjem pojma 'da'", te će na kraju neka parazitska saborska zastupnica željna moći citirati časopis u prijedlogu za uvođenje novog zakona. Feminizam je kroz desetljeća stvorio ogromnu pećinu po kojoj može slušati jeku vlastitih tvrdnji i na temelju toga, citirajući sam sebe, "argumentirati" progresivno sve luđe i luđe tvrdnje sve dok se iznenada ne pretvore u neugodnu realnost zakona koja provodi policijska čizma. Nemojte reći da vas nisam upozorio!



Nadalje, čak i ako nekim slučajem kroz pet godina ne dobijemo novi zakon koji čini obranu od optužbe za silovanje potpuno nemogućom, publiciranje, širenje i prihvaćanje ovakvih nebuloza pomiče javnu raspravu sve više i više u smjeru ekstremnog feminizma; mnogi će za ovaj članak reći da je glup i da je autorica zabrazdila, ali će im se zato u usporedbi s tim zla i nepravedna tvrdnja "Na muškarcu optuženom za silovanje je teret dokazivanja nevinosti" doimati gotovo pa smislenom. Tu psihološku tehniku - šokiraj nekoga ekstremno apsurdnom tvrdnjom kako bi se zatim složio s nešto manje apsurdnom tvrdnjom - u prodaji nazivamo "vratima u lice", a u politici "Overtonov prozor".

Još jedna zanimljivost kod ovog nesretnog posta je autoričino prezime. Pažljivo promotrite:

Jordan Bosiljevac, jedno od relativno čestih prezimena iz okolice Karlovca

Nesretno pravilo svih mrziteljskih ideologija je to što su pridošlice, outsajderi i slugani najveći pobornici svake takve ideologije, čak i više nego originalni tvorci i vođe. Na primjer, postoje indikacije da su Goebbels, Himmler i Eichmann mrzili Židove još više nego sam Hitler, te su bili vrlo gorljivi što se tiče progona i organizacije Holokausta. Neki od najšokantnijih primjera rasizma dolaze upravo od crnih robova, kao što je humoristično ilustrirano u ovoj sceni iz nedavnog filma "Django Unleashed":



Najoštećenije, najnekvalitetnije i najfanatičnije žene redovito dolaze iz redova imigranata u SAD i Kanadu. Tako je i u ovom slučaju: 20-godišnja djevojka čiji su roditelji stigli iz Hrvatske s punim uvjerenjem propagira otrovnu ideologiju koja će uništiti ogroman broj života diljem svijeta, te s radošću igra ulogu "korisnog idiota" za svoje gospodare s katedre ženskih studija Sveučilišta Clairmont.

I na kraju, ne zaboravite: Igniss je čudovište gore od ISIS-a zato što misli da je teret dokazivanja na onome tko optužuje, a ne na optuženome.

Oznake: silovanje, feminizam, šovinizam, SAD, sociologija, Vijesti


- 22:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 11.08.2015.

Cure koje vole kretene 10: Jackpot potrošila na izvlačenje dilera iz zatvora

Dragi čitatelji, prošlo je puno vremena od posljednjeg izdanja vašeg omiljenog serijala, "Cure koje vole kretene". Jednim dijelom se to dogodilo zato što sam bio vrlo zaposlen i zato što je bilo puno drugih zanimljivih tema, no glavni razlog je bio to što sam za jubilarno deseto izdanje htio imati neku uistinu spektakularnu temu.

Dame i gospodo, dopustite da vam predstavim Marie Holmes iz Sjeverne Karoline, SAD-a.

DOBITNICA SUPER-LOTA POTROŠILA 9 MILIJUNA $ NA ZATVORSKU JAMČEVINU SVOG DEČKA... DVAPUT



26-godišnja Marie Holmes iz Sjeverne Karoline, SAD-a, odlučila je primiti dobitke iz jackpota na super-lotu u iznosu od 188 milijuna dolara u jednokratnoj isplati, što znači da joj je isplaćeno 127 milijuna. Nakon poreza, neto iznos bio je 88 milijuna $. I, iako je Holmes izjavila da planira pokriti dugove, dati dio svojoj crkvi i uspostaviti zaklade za edukaciju svoje djece, svoje bogatstvo je upotrijebila za nešto sasvim drugo.

Uskoro nakon osvajanja jackpota, Holmes je platila jamčevinu od 3 milijuna dolara svom dečku, Lamarru McDowu. McDow je bio u zatvoru pod optužbama za dilanje droge. McDow je optužen nakon što je istraga u njegovom posjedu otkrila preko 8 000 vrećica heroina.

Unatoč tome, Holmes je također završila iza rešetaka. Prošlog mjeseca, policija je posjetila njen dom kako bi uhitila McDowa koji je povrijedio uvjete svoje jamčevine nejavljanjem u policijsku postaju. Policajci koji su tom prilikom pretražili kuću su kod McDowa otkrili pištolj, a u kući manju količinu droge.

Ona je zatim platila dodatnih 6 milijuna $ kako bi opet izvukla McDowa iz zatvora. Ovaj put je pušten s prikačenim uređajem za GPS praćenje.

Mislim da smo upravo saznali monetarnu vrijednost dobre igre: 9,000,000.00 američkih dolara. Zvuči dobro, zar ne? Beta tipovi u zapadnim zemljama plaćaju večere isluženim, debelim samohranim majkama (ponavljam se, op.a.) kao uzaludan pokušaj spasa iz godina prisilnog celibata, a ovaj kriminalac bez novčića u džepu dobiva na dar 9 milijuna $, ljubav i vrući seks od (začudo) vitke 26-godišnjakinje, te vjerojatno i ne samo nje.

Tko je rekao da se igra ne isplati? Već sama činjenica da ćeš prestati rasipati vrijeme i novac na nekvalitetne žene čini učenje igre nemjerljivo vrijednom. 9 milijuna dolara, ako ih želiš uzeti, je samo dodatni bonus.

Ali čekajte, to nije sve:

Iako svakako možemo propitkivati Holmesine izbore i muškaraca i ponašanja, nemamo nikakvo pravo govoriti joj što raditi sa svojim novcem.

Moralno bankrotirana filozofija slobodarstva (pardon, libertinstva rolleyes ) manifestira se točno u obliku koji sam opisao u prošlom članku. Yep, možemo "propitkivati" (kako uljudan, bezličan izraz, op.a.) ovu ženu, ali nemamo pravo reći joj što bi trebala napraviti.


Svaki prozor za sebe, u zajedničkoj misiji rušenja građevine
Izvor slike

A zašto ne? Zar će se svijet urušiti ako došetam do nje i kažem joj: "Marie, oprosti ali ti si poludjela. Nije dobro ni za tebe ni za druge (a pogotovo za tvoju djecu) trošiti svoje bogatstvo na tog tipa. Ti za njega predstavljaš samo jedan koristan objekt i grdno se zavaravaš ako misliš da će ti on to uzvratiti kada se ti nađeš u nevolji. Uloži taj novac u banku, fondove i zlato, upotrijebi vrijeme koje ti je oslobođeno za čitanje, vježbanje i zdravu prehranu, te odvedi svoju djecu negdje na skromno ali poučno ljetovanje.

Također, njegovim oslobađanjem uzrokuješ bankrot i zatvaranje tisuća drugih crnaca koji će sutra nastaviti kupovati drogu i oružje od njega. Ako te nije briga za sebe, barem uzmi u obzir što će se dogoditi drugima."


Eto, rekao sam. Je li netko ozlijeđen, oštećen ili uskraćen za nešto? Je li nebo palo na mene? Jesu li detonirala skladišta atomskih bombi zakopana diljem svijeta? Je li se digao tsunami i poklopio mene, megalomanskog zlikovca koji sam se usudio poručiti joj što joj je činiti? Ne, naravno da nisu!

Svijet je i dalje tu, Marie je i dalje živa i zdrava, a hoće li ona poslušati dobronamjeran savjet ili neće je njena stvar. Ali ja imam pravo reći joj ga, i oni koji to negiraju su u ovom slučaju pravi zlikovci, ništa drugačiji od čovjeka koji svom pijanom prijatelju da još jedno piće i posjedne ga za volan bijesnog automobila.

Ako postoji jedna stvar koju ne podnosim, onda je to tendencija ljudi da broje tuđi novac. Bez obzira na to tko je ta osoba (hm hm, čak i uprava Goldman Sachsa? op.a.). U pravilu se previše bavimo time što rade drugi ljudi. Ona je potpuno u pravu kada kaže da mi nemamo koristi od svoje percepcije da ona rasipa novac, pogotovo zato što on nikada nije ni bio naš.

Kako ne koristi? Ako ona kao rezultat mog (ili nečijeg drugog) savjeta s tim novcem učini nešto drugo, čak i da ga razbaca po ulici, neće li to objektivno biti bolje i za nju i za njenu okolinu? Čak i ako sam u krivu i moj savjet nije koristan, koja je šteta učinjena time što sam ga dao?

Ako Holmes želi potrošiti svoje novostečeno bogatstvo na muškarca koji ulazi u i izlazi iz zatvora, to je njena odluka. Kada bi neki od nas bili iskreni prema sebi, i također imali 3, 6 ili 9 milijuna dolara na bacanje, i mi bismo vadili svoje bližnje iz zatvora. Istinu govoreći, lako je klimati glavama i upirati prstima u gađenju i osuđivanju, ali svi smo mi činili lude, blesave ili čak skupe stvari u ime ljubavi.

Pa nisu sve lude stvari počinjene u ime ljubavi jednake niti zahtijevaju istu razinu planiranja izvedbe i otklanjanja moralnih načela koja bi im stajala na putu!


Tipična "luda stvar u ime ljubavi"
Izvor slike

Postoji velika razlika između "odnio sam cvijeće curi koja to nije cijenila", "spavala sam s bivšim koji me nije volio", i "potrošila sam 9 milijuna $ na oslobađanje okorjelog kriminalca drugi put za redom (i to ne "kriminalca" koji je možda pušio jedan joint i nepravedno završio u zatvoru, već dobro organiziranog dilera teških droga koji je uništio nevjerojatan broj života)".

To što svi mi griješimo nije izgovor. Dobri (moralno) i sretni (osobno) ljudi su oni koji griješe malo ili povremeno, te ih te pogreške bole a zli i nesretni su oni koji griješe katastrofično i uporno i nimalo ih nije sram zbog toga.

Još jedan zabrinjavajući aspekt ove priče je Marijin komentar na cijelu priču, koji nam pokazuje da je (kršćanska) religija duboko inficirana feminizmom i tezama potpuno suprotnim od biblijskih:

“Ono o čemu se svi morate brinuti su svoje pare, a ne kako ja trošim svoje, kako vam to svima koristi? I ne on nije diler ili korisnik droge ali čak i da je, tko ste vi da sudite ikome? Ja ću se moliti za sve vas jer vam očito treba... pričali su o Isusu pa me ne čudi ni da pričate o meni ali blagoslovljeni svi bili.”

Ona se ovdje poziva na poznatu Isusovu izjavu:
"Neka prvi baci kamen onaj tko je nevin"

Naime, značenje te izjave je ovo i samo ovo:
"Čovjek treba živjeti idealan život po Božjim zapovijedima, ali kako je on samo čovjek to nikada nije u potpunosti moguće, te mu stoga pružite razumijevanje."

A Marie to perfidno izvrće u ovo:
"Ne postoje ni idealan život ni Božje zapovijedi, te me stoga nemate na osnovu čega osuđivati."

Konačni rezultat: besramno, farizejsko, destruktivno, nihilističko izvrtanje bibilijskih poruka, te provlačenje lika Isusa kroz blato.



Kolega Heartiste u svom osvrtu dodaje ovaj zabavan komentar:

Naravno, tu je i pogled s rasne strane. Vrlo je impulzivno potrošiti 9 milijuna $ na jamčevinu nekog kretena, te će u usporedbi s tom impulzivnošću bijela ili azijska žena vjerojatno donijeti manje impulzivnu odluku. Recimo da bijela žena sličnih osobina ne bi pljunula više od 4 milijuna dolara, a azijska ne više od 200 dolara.

rofl

Ne mogu je li to do rase (jer ovakvih slučajeva ima i kod puno bijelih žena) - osobno vjerujem da je više do američke kulture, ali Heartiste je u pravu. Istina je da je malo skupina na svijetu toliko impulzivno kao afroameričke žene. Feminizam i rasistička trvenja pridonose narcisoidnosti, a obilni socijalni transferi garantiraju odsustvo posljedica svojih odluka. Rezultat te kombinacije je otrovna i teško rješiva mješavina koju vidimo na djelu u događajima iz ovog članka, te koja bi skoro svakoga tko odraste u takvoj okolini (pa tako vjerojatno i mene) pretvorila u razmaženo derište.

Stoga za ovaj incident nisam sklon kriviti rasu, ali to me, kao ni bilo koju drugu normalnu osobu, ne smije i neće spriječiti u osudi istoga. Nazdravlje!

Oznake: SAD, cure koje vole kretene, narcisoidnost, religija, priče sa seksualnog tržišta


- 13:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.08.2015.

Vječna impotencija nepopustljivog slobodarstva

Naletio sam na ovu misao vezanu za prošli članak, gdje je opozicija ograničavanju abortusa uobličena kao apel na slobodu prije svega:

Sve droge, gay brakovi i ostalo bi trebali biti u potpunosti legalizirani. U osnovi, osim ako ne štetiš nekome drugome ili ih sprječavaš u korištenju vlastitih sloboda, moraš imati slobodu raditi što god želiš i vlada se ne smije miješati u to.

Žalosti me što to moram reći, ali ova vrsta utopijskog libertarijanskog razmišljanja je besmislica. Gledati na slobodu kao na najzdravije sredstvo za ostvarenje dobrobiti je jedna stvar; gledati na slobodu kao na samu sebi svrhu je samoporažavajuće. Želim ti puno sreće s tvojim slobodarskim rajem koji će se neminovno pretvoriti u raspašoj i kaos zato što si uporno odbijao imati barem nekakve norme ponašanja.

Siguran sam da će ti tvoj sin biti zahvalan kada ga u školi budu učili da je bivanje jednim od milijun beta orbitera svakodnevna zabava koja ne škodi nikome, a tvoju kćer obogate idejom da višestruki seksualni partneri i abortusi nisu ništa strašno. Te stvari ne nanose štetu nikome, zar ne? Sve je super! Malo najosnovnijeg uspoređivanja ishoda (bilo pojedinačnih bilo društvenih) bi ti moglo ukazati na to da neograničena slobodarnost nosi sa sobom i neke posljedice, ali tebi je zbog takvih stavova "što bilo bilo" i "daj što daš" zabranjeno razmišljati o tome, a kamoli prosuđivati na temelju toga.

Iako on nije nužno vezan za religiju ili odsustvo religije (jer je sposobnost kritičkog razmatranja i prosuđivanja okoline urođena svim ljudima), ovakav samo-poražavajući način razmišljanja je ipak najčešći kod ateista, pogotovo fanatičnih ateista koji od toga prave skoro pa novu religiju. Bez ikakvog vlastitog uvjerenja osim žestoke opozicije Bogu, tipični ateist-libertarijanac ne posjeduje nikakve temelje po kojima može odrediti svoje ponašanje, a kamoli utjecati na ponašanje drugih. Prisiljen je jednostavno slijegati ramenima i piskutati: "Čini što god hoćeš! Bilo što! Samo mi nemoj naštetiti!" Živi po nerealnoj pretpostavci da je izoliran od djela i posljedica drugih ljudi, te da šteta uvijek poprima visoko vidljiv, konkretan i lako obranjiv oblik, dok je u stvarnosti koncept štete najčešće indirektan, suptilan i nije očit sve dok ne postane prekasno.


Izvor slike

Iz posljedica ovakvog uvjerenja uskoro postaje jasno da se u konačnici radi o kukavičkoj filozofiji. Naš dragi libertarijanac, ako se uistinu misli dosljedno držati slobode kao cilja samog po sebi, prisiljen je ili spustiti se na razinu društva i slijediti njegovu degradaciju, ili se iz njega potpuno isključiti kako bi pobjegao od njegovog destruktivnog utjecaja. Utjecaj na to društvo - jok! Ne može se boriti ni za što zato što on sam ne predstavlja išta.

Slobodarstvo kao samo sebi svrha je privlačno ali u konačnici nažalost besmisleno. Ne možeš se temeljiti samo na želji da te puste na miru dok se sve urušava oko tebe. Eliminirajući u svom umu mogućnost postojanja univerzalnih načela i načina života, kao što ti nalaže objektivizam, zapravo predaješ sav utjecaj koji bi mogao imati u tuđe ruke i postaješ u svakom društvenom smislu bespomoćan - nesposoban za otpor bilo kojoj razornoj sili.

Onaj tko sam sebe smatra intelektualno moćnim samo zato što je pobio koncept apsolutne istine (bez obzira na to dolazi li ona od Boga ili od nečega drugoga), zapravo se samo učinio moralno impotentnim.

Oznake: ateizam, religija, politika, sociologija, filozofija, povijest, sloboda


- 15:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.07.2015.

Dr. Abortus ili: kako sam naučio prestati brinuti se i zavoljeti kiretu

Jednom davno, u svijetu u kojemu je žena koja bi zatrudnjela izvan braka snosila teške ekonomske i socijalne posljedice zajedno sa svojim budućim djetetom, pobačaj je bio njen jedini izlaz iz tih neprilika. Od prastarih vremena kada je prakticirana metoda "najedi se otrova pa što bude bude", pa do modernijih vremena kada je napredak medicine omogućio mehanički postupak prekida trudnoće kiretama i vakuumskim pumpama, uvijek je vrijedilo ovo pravilo: žene će uvijek imati potrebu za abortusom. Koliko god neko društvo pokušavalo istjerati abortus iz svojeg okružja, bilo to kroz kulturne tabue bilo to kroz oštre kazne, on je uvijek bio i ostao povijesna stalnost.


Izvor slike

"Abortus u gradovima je poput kanalizacije u palači; ukloni kanalizaciju, i palača će se pretvoriti u nečisto i smrdljivo mjesto."
- Sv. Augustin, parafrazirano

U teoriji društvenog planiranja, moralni kompromisi poput gore navedenog su bili prihvaćeni kao nužnost. Ako će se nešto što doživljavamo zlim i/ili štetnim događati bez obzira na to što mi poduzimamo protiv toga, nije li onda zdravije razviti malo tolerancije prema toj pojavi i time ublažiti njene negativne posljedice?

Taj stav o "ublažavanju" Sv. Augustina su razvila i široko primijenila gotovo sva moderna društva, te je abortus prihvaćen kao nužno zlo - čin koji treba izbjegavati, ali ako ga neka žena već želi jer su je na to ponukale teške okolnosti, onda je bolje da ga izvrši u čistoj klinici s dobro obučenim liječnikom, nego kod nekog šarlatana kod kojega će iskrvariti do smrti. Ovo nije učinjeno iz hira - čak 13% smrti vezanih za trudnoću i porod uzrokovano je neslužbenim abortusima i posljedičnim komplikacijama.

Također, budući da dobro znamo da odsustvo oca iz obitelji negativno utječe na razvoj i budućnost djeteta, smatralo se da će time biti izbjegnuta patnja i same djece i ostalih ljudi kada ta neželjena djeca odrastu i počnu uzrokovati drastično veću stopu kriminala.


Izvor

I tako je abortus napustio mračne uličice s ofucanim nadriliječnicima i izašao na jarko svjetlo modernih operacijskih sala. S njegovim izlaskom iz opskurnosti, stekli smo dobar uvid u to koliko je abortus kao pojava zapravo čest, kako se i zašto provodi, te tko mu najčešće pribjegava. Smrtni slučajevi izazvani provođenjem abortusa u nesigurnim uvjetima su praktički eliminirani, te je cijeli društveni eksperiment proglašen velikim uspjehom.



Nažalost, društvene promjene u mnogočemu su slične automobilu koji vozi po cesti nakvašenoj motornim uljem. Jednom kada su ukorijenjene u društvu i problem zbog čijeg su rješavanja prvotno uvedene je eliminiran, to ne vodi prestanku njihovog širenja. Organizacijski i financijski mehanizmi vezani za njih, umjesto da se stabiliziraju ili ugase i nestanu, nastavljaju nekontrolirano rasti "čisto tako", te postaju sami sebi svrha, s vremenom potpuno razvedeni od svoje originalne misije. Predsjednik SAD-a Dwight Eisenhower je ovaj problem u govoru o posljedicama tri velika rata za redom nazvao "vojno-industrijskim kompleksom", no problem klizanja primjenjiv je na sva društvena polja.

1. OOOOPS: Konverzija abortusa iz nužnog zla u temeljno ljudsko pravo


Razvoj embrija u prvih 60 dana; izvor

Rani sociolozi i političari, držeći se koncepta "svetosti života", držali su se stava sličnog onog Sv. Augustina: abortus je nužno zlo, te stoga legalizacija abortusa predstavlja manje zlo, ali to ne čini abortus manje lošim djelom (tj. kao što je jasno iz gore navedene slike, manje činom ubojstva). Bili oni lijevo ili desno orijentirani, kod tih ljudi je uvijek postojao konsenzus da s legalizacijom abortusa u paketu automatski mora stići i podizanje razine svijesti o njegovoj ekstremnosti i posljedicama, te da će se raditi na njegovom smanjenju. Drugim riječima, podrazumijevalo se da će kao protu-ravnoteža dozvoljenom zlu društvo uvesti mjere kojima će abortus učiniti krajnjim sredstvom, a ne nečim što se shvaća olako samo zato što je legalno i (pretežno) besplatno.

Nažalost, kosina je povukla za sobom legalizaciju abortusa i pod utjecajem radikalnog feminizma odvukla je u sljedeći korak: shvaćanje abortusa kao temeljnog ljudskog prava, kod kojega je sloboda za poduzimanje tog čina primarni faktor, a ravnoteža dobrih i zlih djela je izbačena iz dvorane i samo njeno spominjanje se smatra atakom na "pravo žene da raspolaže svojim tijelom", tj. negacijom temeljnih ljudskih prava.

Ovaj princip osobne slobode kao prvog i jedinog faktora sličan je licemjerju rasprave o obrezivanju djece, u kojemu cijela stvar biva sagledana isključivo s aspekta ljudskog prava, a ne štete i koristi koju uzrokuje. Budući da šteta i korist mogu biti izmjereni i objektivno uspoređeni, a ljudska prava su samo teoretski koncept koji može biti intepretiran ovako i onako, jasno je da će to dovesti do nepravdi i selektivne primjene po principu "svi smo mi jednaki, ali su neki jednakiji od drugih".

2. OOOOPS: Trivijalizacija abortusa i abortus kao statusni simbol

Kombinacija ekstremne dostupnosti i ekstremne politiziranosti abortusa dovela je do shvaćanja abortusa kao dijela odrastanja u zrelu žensku osobu koja zna raspolagati svojim tijelom ili, još puno gore, kao alata u službi političkog ili umjetničkog izražaja kojim se šalje nekakva poruka ili signaliziraju svoja samostalnost, upornost i životno iskustvo.

Klasičan primjer je ova žena koja je, unatoč svom izvrsnom poslu u državnoj organizaciji, situiranosti i općoj podršci za zadržavanje djeteta odabrala abortirati ga kako bi privukla pozornost, pardon, proširila svijest o abortusu. Je li ovo dijete kojemu je bio garantiran dobar život sa svim preduvjetima baš moralo biti ubijeno samo kako bi netko došao do svojih 5 minuta slave?

3. OOOOPS: Isprepletenost abortusa i profitnih motiva

Slijedeći princip poštovanja prema svim ljudskim bićima, čovjek bi mislio da će abortus biti i ostati striktno medicinska procedura, daleko od zakona tržišta, ponude i potražnje i niskih strasti. Promislite onda ponovno i uživajte u nedavno otkrivenom videu u kojemu visoka predstavnica organizacija Planned Parenthood (glavni provoditelj abortusa u SAD-u):



- cjenka se oko prodaje organa abortiranih fetusa
- mijenja medicinski prihvaćen način provedbe abortusa u "ciljano mrvljenje iznad i ispod" kako bi bilo moguće ekstraktirati što više očuvanih organa
- naglašava da cijena po fetusu nije temeljena na pokrivanju stvarnih troškova Planned Parenthooda, već tržišnim zakonima i želji "da ne propustimo potencijal ako netko drugi nudi višu cijenu"

- spominje da bi bilo zgodno kad bi kao dio sporazuma dobila Lamborghini


Naravno, tu je i kozmetička tvrtka koja proizvodi kremu protiv bora iz kože pobačenih beba, te toplana koja spaljuje abortirane fetuse i prodaje toplinsku i električnu energiju.

Planned Parenthood je odvukao temeljni princip abortusa kao ljudskog prava do svojeg logičnog zaključka: ako nerođena beba ne zaslužuje biti smatrana osobom i imati pravo na zaštitu, zašto je onda ne bismo i reciklirali i maksimalno iskoristili kao da se nalazi u nekom industrijskom postrojenju?



4. OOOOPS: Eugenička pozadina abortusa

Teoretski gledano, značajan dio inicijalne legalizacije abortusa i utemeljenja pripadajućih organizacija kao što je Planned Parenthood stigao je iz eugeničkih i rasnih motiva. Margaret Sanger, utjecajna aktivistica iz SAD-a, držala je da su:


U praksi, besplatni i legalizirani abortus je (barem u SAD-u) postigao upravo ono za što je i zamišljen: ogromna većina abortusa događa se unutar male populacije afričkih amerikanaca, te njihova djeca imaju najmanju šansu biti rođena živa:



5. OOOOPS: Razvlačenje i eskalacija pojma "abortus"

Kada je abortus inicijalno uveden, podrazumijevalo se da ako već moramo kao manje zlo ubiti ljudsko biće, to ćemo učiniti prije nego počne potpuno izgledati kao ljudsko biće, te ćemo se suzdržati od toga nakon što fetus navrši tri mjeseca. S vremenom je to ograničenje pomalo relaksirano, pa tako danas imamo i ozbiljnu raspravu u akademskoj zajednici o tome računaju li se upravo rođene bebe kao osobe, te ne bi li bilo prihvatljivo da i njih bude moguće "naknadno" abortirati. Sama ideja "abortusa u četvrtom trimestru" (kako lijep sterilan naziv, op.prev.) je naišla na entuzijastično odobravanje kod trenutne generacije američkih studenata.


Abortus, nekada prešutno toleriran kao manje zlo, s vremenom se pretvorio u lakrdiju koja potpuno ignorira njegovu ozbiljnost i čak biva korištena za frivolnu zabavu i attention whoring. Je li to uistinu ono što su arhitekti modernog društva namjeravali, kako bi ljudi trebali živjeti?



Vidjevši brzinu i nezaustavljivost te degradacije, pretpostavljam da nam stvarno nema druge nego prestati brinuti se i zavoljeti kiretu.

Oznake: abortus, sociologija, feminizam, obitelj


- 15:09 - Komentari (31) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.07.2015.

Munjeviti uspon i pad Tindera kao online dating alata

Prije nešto više od godine dana, u newsletteru sam preporučio čitateljima korištenje Tindera, smartphone aplikacije koja se pokazala kao vrlo jednostavan i plodonosan online dating alat. Čak i ako je nekoga zanimalo samo trollanje i brz pregled kako stoji sa ženama (u bilo kojem dijelu svijeta), Tinder je opet bio vrlo koristan alat.

Nažalost, kao i uvijek u svijetu online datinga, ono što je jučer bila najbolja opcija može se strmoglaviti u tren oka, te za jedva godinu dana postati jednako bezvrijedna kao i davanje cvijeća i dobrodušnih komplimenata.

1. Nagrizanje Tindera: Tinder Moments


Izvor slike

Uvođenje Tinder Momentsa, alata za dijeljenje slika na način sličan Instagramu, isprva se činilo zgodnim alatom koji će omogućiti provođenje dodatne igre. U stvarnosti, to je Tinder pretvorilo u beskonačan festival attention whoringa, u kojemu je naglo skrenuta pažnja s aspekta zaključivanja, te ga pretvorila u alat na kojemu se podrazumijeva dugoročno natezanje i stjecanje pozornosti putem beskonačnog dijeljenja slika koje će zatim likeati žedni tipovi.

U takvom okruženju, zaključivanje postaje puno teže, a šansa da se isprva plodonosan kontakt utopi u blatu attention whoringa i nikada ne rezultira stvarnim nalaženjem drastično raste.

2. Zabijanje čavla u lijes: Uvođenje dnevnog ograničenja swipeova


Izvor slike

Svatko tko nije celebrity, izuzetno dobrog izgleda ili blagoslovljen pristupom profesionalnom fotografu dobro zna da za uspjeh u igri moraš napraviti puno upada - na primjer, kako bi stekao deset brojeva, moraš ostvariti kontakt s otprilike stotinom cura. U online datingu je to još oštrije, no zato online dating to kompenzira ekstremnom jednostavnošću upada, te mogućnošću masovnog upadanja u vrlo kratkom vremenu.

Na primjer, ako u online datingu tek svaka dvadeseta poruka rezultira brojem, to je izbalansirano činjenicom da je moguće poslati dvadeset poruka u manje od sat vremena.

S uvođenjem ograničenja dnevnih swipeova (ekvivalenta upada ili poruka), Tinder je drastično unazadio ovaj aspekt. Ako možeš swipeati samo deset cura na dan, to predstavlja ogromno ograničenje i automatski narušava tvoj mentalitet obilja.

Ali to nije sve. Najgora posljedica događa se na ženskoj strani online datinga. Cure, koje su prirodi već vrlo probirljive, znajući da sada postoji ograničenje ne žele trošiti svoje ograničene swipeove na tipove koji su im "onako" (tj. na granici privlačnosti), te će ih radije otpisati nego im dati šansu. To znači da je puno teže ostvariti međusobnu privlačnost, te će samo vrh vrhova među muškarcima uspjeti nešto postići.

3. Pokop Tindera: Uvođenje verificiranih celebrity profila


Izvor slike

Ako je prošle dvije promjene još i bilo moguće preživjeti, treća je osigurala Tinderovu potpunu neupotrebljivost. Naime, Tinder je prije mjesec dana (+/- koji mjesec, ovisno o geografskoj regiji) uveo verificirane celebrity profile, što znači da npr. profil "Leonardo DiCaprio" koji je stvarno Leonardo DiCaprio, a ne neki uljez, ima pored sebe plavu kvačicu koja potvrđuje njegovu istinitost. U stvarnosti Leonardo naravno neće koristiti Tinder, jer je već blagoslovljen beskonačnim priljevom uskog mladog mufa, ali za mnoge celebritye nižeg ranga (tzv. B i C list pjevači, sportaši, glumci...), to je učinilo Tinder rudnikom zlata. Jedina igra koja im je sada potrebna je registracija i "Daj mi svoj Whatsapp" kao prva poruka.

A za žene, koje će naravno samo kružiti uokolo dok ne naiđu na plavi znak viđenog koji označuje poznatu osobu, to naravno znači još manje pridavanja pozornosti običnim muškarcima, čak i onima dobrog izgleda i s dobrom igrom.


Dodatni apsurd: reklamiranje ove značajke na primjeru ženskog celebritya, kao da bi neka poznata pjevačica ikada došla na Tinder spavati s nekim vulgaris nepoznatim tipom

Zbog svega ovoga, preporučam muškarcima ne gubiti vrijeme na ovoj attention whoring platformi. Sve dobre stvari imaju svoj početak i kraj, a Tinder je nažalost završio svoj životni ciklus. Popijmo čašicu nečeg žestokog u njegovu čast, i okrenimo se plodnijim poljima.

Oznake: online dating, rana igra, upad, tinder, attention whoring


- 11:44 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Pretraži samo blog

Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com .
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se