Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

subota, 15.11.2014.

Feminizam = anti-znanost

Pitanje: Što je zajedničko feministima, kršćanskim fundamentalistima i talibanima?



Odgovor: Svi smatraju ovu majicu odvratnom.

12. studenoga 2014., tim Europske agencije za istraživanje svemira (EASA) postigao je nemoguće: spustio sondu Philae na površinu kometa 67P/Churyumov–Gerasimenko, 360 milijuna kilometara daleko od Zemlje. Za takav poduhvat bila su potrebne nepojmljive kalkulacije kretanja nebeskih tijela 10 godina unaprijed, kao i nevjerojatna razina tehnologije, organizacije i smirenosti.


Izvor slike: ESA/ETG medialab

Iako je sonda zbog nesretne slučajnosti zaglavila u sjeni klisure na kometu gdje bi mogla ostati bez pristupa suncu kojim će napuniti svoje baterije, ovo je svejedno izuzetan pothvat koji označava novu eru u povijesti čovječanstva i istraživanju svemira.

Super, zar ne?

Ne ako ste feminist(ica).

Naime, Matt Taylor, jedan od vodećih znanstvenika u projektu koji je kreirao putanju leta, na dan slijetanja je obukao šarenu majicu sa slikama žena u bikiniju.





13. studenoga 2014.: Nije me briga jesi li spustio svemirsku letjelicu na komet, tvoja majica je seksistička i isključiva
To je jedan mali korak za čovjeka, tri velika koraka unatrag za čovječanstvo


... ono što je važno je to što nitko u ESA-i nije smatrao potrebnim spriječiti ga u predstavljanju svemirske zajednice odjećom koja degradira 50% svjetske populacije. Nitko ga nije zamolio da je skine, najvjerojatnije zato što im se nije činilo da je to vrijedno razmišljanja ili brige.

Ovo je vrsta svakodnevne mizoginije koja sprječava ulazak žena u određena znanstvena polja. Vide tipa poput njega na TV-u i ne osjećaju se dobrodošlo. Vide poster s golišavim ženama u koleginom uredu i znaju da ih se ne cijeni. Čuju komentare o "kujama" dok su u izlasku s kolegama na faksu, i odluče promijeniti studij. A to su samo žene koje uopće dospiju toliko daleko.


Ne samo kratka kosa, već i kombinacija Skrillexa i kratke kose. Tko je iznenađen?

Vjerujem da imbecilizam citiranih paragrafa nije potrebno objašnjavati. Ali, koga briga što je neka neugledna mrziteljica muškaraca ispalila par gluposti na nekom portalu?

Zato što se naravno ne radi o jednom malom portalu, već o cjelokupnoj škvadri rođenoj za zgražanje, s tisućama emisija, portala, blogova i novina u svojoj službi. To je osiguralo širenje ovog "skandala" velikom brzinom, te se priča o magičnoj riječi "seksizam" istog trena zalijepila za pojmove "komet", "EASA", "ESA" i "slijetanje". Čak je i njegova vlastita sestra ( bang ) skočila na vlak zgražanja kako bi omogućila još jednim novinama da ga prozovu "beskorisnim (u stvarnom životu)".

14. studenoga 2014., Matt Taylor se ispričao zbog svoje neosjetljivosti i seksizma, te se rasplakao pred kamerama:


S lijeva na desno: (1) osuđenik na doživotni gulag; (2) stražar koji tješi osuđenika da gulag nije toliko strašna stvar; (3) službenik suda koji zna da mu je bolje držati jezik za zubima ako ne želi i on završiti u gulagu; (4) boljševički funkcioner koji se naslađuje nad sudbinom protivnika režima.

Upravo sam gledao kako se doktor znanosti fizike slomio i proplakao samo zato što se prvostupnici klasične glazbe i studentici ekološkog izvještavanja nije sviđala njegova majica.

Upravo sam gleadao kako je jedan od ključnih ljudi u ovom povijesnom postignuću, koji je uz to objavio preko 70 visoko poštovanih i citiranih radova o plazmi, magnetosferi i heliosferi, bio prisiljen u suzama se ispričati kao rezultat lova na vještice koji su pokrenuli jedan parazitski bijeli vitez (su-osnivač Polygona, jedne od stranica upletenih u GamerGate skandal) i jedna najobičnija gadura, koja u svom životu nije postigla ništa više od ogovaranja celebritya, "sarkastičnog" prigovaranja po feminističkim portalima i "sanjanja o pisanju stripa".

Upravo sam gledao kako je zavidni američki portal uništio karijeru britanskog znanstvenika koji radi za europsku agenciju.

Ako ovo nije bullying globalnih razmjera, onda ne znam što je.

Sad će neki reći, "Pa što? To što su ga malo osramotili ne znači ništa. Oporavit će se on." Nažalost, stvari ne funkcioniraju baš tako. Oni koji su upoznati sa akademskom sredinom dobro znaju da će se dogoditi sljedeće:

1. Zavidni kolege i kolegice će jedva čekati opet izvući ovaj "skandal" na svjetlo dana kada god im to bude u interesu.

2. Ako u budućnosti Matt Taylor i znanstvenik ženskog spola budu u konkurenciji za isti položaj, taj položaj će skoro sigurno otići ženi (čak i ako je manje kvalificirana). Zašto? Zato što bi znanstvenica mogla podići galamu oko toga da je njena uprava odabrala "poznatog ženomrzca" umjesto nje i zaprijetiti im tužbama i prijavama za "diskriminaciju po spolu na radnom mjestu".



3. Ako Matt Taylor ikada bude imao ulogu mentora za studenticu koja tu stažira ili piše rad, i ona ne bude ispunjavala uvjete, ako joj on napiše lošu recenziju ona može reći da je to zbog Mattovih "negativnih stavova o ženama u znanosti". Također, ne daj bože da ga netko (anonimno ili ne) optuži za seksualno zlostavljanje... kome će vjerovati, potvrđenom ženomrzcu ili mladoj samopouzdanoj znanstvenici? Ovaj čovjek je temeljito nasapunjan.

4. Šanse da postane stalni predavač ili profesor na nekom značajnom sveučilištu su smanjene skoro na nulu, jer niti jedno sveučilište neće htjeti zaposliti nekoga toliko izloženom skandalima i s tolikim potencijalom za izazivanjem demonstracija od strane škvadre rođene za zgražanje. Također, ako ikada bude u ulozi šefa koji sklapa svoj znanstveni tim, morat će u njega uzimati nekvalificirane žene samo kako bi se osigurao da nitko ne može reći da je šovinist. Ovo će mu zauvijek visiti nad glavom poput dvosjeklog mača.

Koliko god ovaj slučaj bio bijedan i vrijedan prezira, dugoročno nam je potrebno još ovakvih stvari, jer nema te stvari na svijetu koja bi mogla bolje od ovog slučaja ilustrirati da je feminizam zla, anti-znanstvena, parazitska i totalitaristička ideologija.

Unatoč tome, ovaj slučaj ne znači da su ljudi poput Matta na milosti i nemilosti škvadre rođene za zgražanje. Više o metodama samoobrane uskoro.

Oznake: feminizam, znanost, šovinizam, seksizam, feministice, bijeli vitezovi, rođeni za zgražanje, Vijesti


- 10:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.10.2013.

Kuda idu divlje feministice

Životni vijek feministica najlakše je usporediti sa cvrčcima. Zamislite da je lijep ljetni dan. Sunce sija, puše lagani vjetrić uz rijeku ili more (ovisno o vašim preferencijama) i zrak je ispunjen njihovom pjesmom. Vlada obilje i radost. U tim uvjetima, cvrčak je u svom prirodnom elementu. No kako dolazi jesen i spuštaju se temperature, cvrčak pomalo postaje tiši. Proizvodi svoj poznati zvuk nešto sporije, i po noći čak i potpuno utihne. Na sunčan dan ili kada osjeća da je blizu nekakva prilika, u stanju je napregnuti se i nakratko opet doći do vrhunca svoje pjesme, no samo nakratko. Na kraju dolazi zima i cvrčak nestaje, ostavljajući svoje plodove za sljedeću generaciju, kako bi se ona mogla probuditi kada vrijeme opet zatopli.

Kada za ove blagdane odete kući obiteljima, sjetite se milijuna žena poput mene za koje je to najteže doba godine
Liz Jones



Usamljenost.

U mom umu, vidjevši umor urezan na lica roditelja koji sa svojim rasplodom čekaju pored trake za prtljagu, ona je uistinu superiorna prisilnom blagdanskom druženju s obitelji koje se često pretvori u svađu.

Ali Božić je drukčiji. Nema bijega ili ignoriranja toga. Već mjesecima se ruga nama koji nemamo djecu, partnere ili prijatelje bliske i prijatelje dovoljno lojalne da pobjegnu iz zagrljaja svojih obitelji kako bi bili s nama. "Koliko je tebi godina, 12?" siknula sam na svoju najbolju prijateljicu Karen kada mi je rekla da će 'provesti veliki dan s mamom i tatom'.

Gdje god se ogledaš, sve te podsjeća na to da si parijah, da nisi uspjela na životnom testu sreće.

Muškarcima nekako još stoji starost bez djece, no na ženama je to uvijek kao trn u oku. Kako uz veliku moć dolazi i velika odgovornost, žena koja nije stvorila nikakvu obitelj ima neizbježan podsjetnik da je promašila svoj glavni potencijal, ono zbog čega su joj dani svi darovi i privilegije koje žene uživaju.

Ostatak godine mogu biti samouvjerena oko mog statusa bez muškarca i djece - proizvodim malo ugljičnog dioksida. Ne moram kuhati za ikoga. Mogu biti ekscentrična i lijena. No na Badnjak počinjem paničariti. Poželim da sam manje kao Carrie Bradshaw, kaotična i sebična, i više kao Kirstie Allsopp - crvenih obraza, spretna i ljubazna.

Ovo je doba godine kada se svi propitkujemo, tim više ako nam je to kraj još jednog desetljeća. Prije deset godina, na Božić 1999., bila sam sama i živjela u maloj kući u Londonu s dvije mačke. Bilo mi je 40 godina i nisam nikada bila voljena, a kamoli udana. A u našem modernom društvu, ništa ne označava propast i izaziva smijeh više nego to.

Na novogodišnju večer 1999., najdruštvenije godine koju sam imala, muškarac s kojim sam se trebala naći se ispričao da ne može. Dosegla sam dno. "Što ne valja sa mnom?" pitala sam se. Ali i poslije desetljeća u kojemu sam uspjela živjeti s muškarcem sedam godina, udala se i dobila ponešto prtljage (iako ne djece), i dalje ću ovog Božića biti osamljena i hladna.

Moji pokušaji normalnosti bili su osuđeni na propast. Pokušala sam, propala i preselila se na selo, gdje sam mislila da će postojati nekakva zajednica, gdje se susjedi poznaju i druže. No bila sam u krivu: ispalo je da mogu proći tjedni i tjedni bez da progovorim i riječ s ikim.

Napisala sam svoje tri čestitke: mojoj mami, koja živi 300 km daleko i pati od demencije; Johnu (poštaru); i smetlarima, zabavnom trojcu koji često ne posjeti moje dvorište jer imam toliko malo smeća.

Obavila sam moju božićnu kupnju. Biti okružena majkama s popisima duljim od njihovih ruku učinilo me još usamljenijom nego ikada prije. Bila sam jedina osoba s košarom umjesto kolica. U njoj sam imala jednu bocu šampanjca, šest glavica mlade salate, dva krumpira, jedan luk i nešto malo jabuka i badema. Malo sam plakala dok sam ih stavljala u košaru, znajući da nikada neću uspjeti smrviti oklope badema bez pomoći mog bivšeg muža.

Sviđa mi se dio u kojemu popisuje sve svoje pogreške i priznaje da joj je loše zbog njih. Za takvu Liz mogu imati tračak simpatije i malo žaliti što nije uspjela naći nekoga. Čak mi ni činjenica da je odlučila nešto poduzeti tek s 40 godina nije toliko smiješna kada se postavi tako molećivo. Vjerojatno je i slavni otac iz Novog zavjeta osjećao istu vrstu simpatije prema pokornosti svoga sina razmetnoga. No ipak:

Ove godine, posebno mi se gadi reklama za Coca-Colu. Znate onu gdje zgodni tinejdžer putuje svijetom i uz čašu Coca-Cole nostalgično razmišlja o svojoj mami. Uspješan otac koji se vraća doma kako bi zagrlio svoju dugokosu kćer.

Tješim se da su takve scene većinom laž. Dvadeset-nešto-godišnjaci bi se možda vratili doma kako bi spavali u krevetu iz djetinjstva, ali vjerojatno bi radije i dalje putovali ili se seksali. Došli su doma jer im je ponestalo novaca ili pažnje. Isto tako, kada bi se tata pojavio na Badnjak, vjerojatno bi ga čekala nabrušena žena spremna za riganje ljutnje ("Zašto kasniš?" "Tko će spremiti svu ovu hranu?" "Zašto ne možeš ni potpisati posvete na darovima?").

Iako dokazi u ovo doba godine govore drukčije, biti sam je normalnije nego što mislimo. Zbog izbora ili slučajnosti, više žena nego ikada živi samo: broj se udvostručio u posljednjih 30 godina. Zvana "slobodna žena" u koricama časopisa i novina, to je vrsta žene koja je aktivno odbacila ideju da nam je suđeno odgajati, biti supruge, majke i njegovateljice.

I iako bih se i dalje jasno svrstala u ovaj kamp, jer sam uvijek stavljala svoju karijeru i sebičnost ispred svega drugoga, i dalje postoje neke stvari od kojih dobivam knedlu u grlu, poput Jamesa Stewarta koji grli svoju djecu pored božićnog drvca u spotu za "A Wondeful Life". Ali kažem si da bi u stvarnom životu djeca bila u svađi, Jimmy Stewart bi vjerojatno spavao sa svojom tajnicom, a Donna Reed bi imala ovisnost o internet kockanju.

Također je važno sjetiti se da ćemo sve biti same u nekom periodu naših života pogotovo ako smo žene - jednostavno zato što živimo dulje od muškaraca. Moja majka je imala muža koji ju je volio i sedmero djece, ali moj otac je umro prije deset godina i sva su djeca napustila dom, zasnovavši vlastite obitelji koje su im bile važnije. Znam da joj nedostaje izrada pita i društvene igre kasno u noć, ali sigurno joj ne nedostaju trošak, nered i beskonačni poslovi, svađe i neslaganja.

Liz Jones je proždrla vlastita racionalizacija, sve kako se ne bi morala suočiti sa svojim jadom; umjesto toga, idealno rješenje za nju je povući svih u isti ponor. To je ono što je čini ne samo vrijednom žaljenja, već i degutantnom do te mjere da ću ovdje vrlo rado likovati nad njenim udesom. Druženje s obitelji i zahvalnost svih njenih članova za to što si se brinuo za njih... nije vrijedno troška? Stvarno?

Ekvivalent gađenja koje osjećam prema ovakvom razmišljanju je, ne znam, crkvena osuda ljudi koji počine samoubojstvo. Samo je ovo još gore. Većina samoubojica priznaje da negdje postoji sreća, samo da je se oni ne mogu domoći. Ne negiraju njeno postojanje, samo ne vide nadu da će ikada imati išta od nje. No Liz Jones apsolutno negira da postoji sreća. Izabrala je bezdan koji ne može dobro završiti i uvjerila se da izvan njega ništa ne postoji, čak ni šansa za nešto dobro.

Uz to je ovo žena koja je deset godina u novinama pisala kolumnu zaraznog naslova "Zašto bi se trebala rastati od njega", kao i sijaset retardiranih rasprava o "staklenom stropu", "kulturi silovanja", "patrijarhiji" i ostalim imaginarnim neprijateljima feminizma. Broj obitelji i ljudskih sudbina koji je pomogla razoriti time mjeri se u tisućama.

Feministice ne postaju takvima zbog ružnoće koju donosi starost - iako, da su bile lijepe, u pravilu se nikada ne bi ni bile učlanile u taj pokret - već zbog karaktera i životnih izbora. Liz i sama prisiljava svog hrčka na posljednji trk pred svoju smrt, te nenamjerno opisuje tu kritičnu razliku:


Ovog Božića, budući da nisam dobila niti jedan poziv da se pridružim obitelji ili prijateljima - pretpostavljam da osamljena, stara, veganska žena bez djece nije draga svakome - tako da ću pokušati živjeti seoski ideal i provesti dan hraneći moje životinje.

Otkada je seoski ideal hraniti životinje? Seoski ideal je velika obitelj pod krovom ugrijanim pucketanjem vatre u kaminu, i domaći pršut i salata bez pesticida koju dijelimo s bližnjima s kojima smo nešto sagradili. Ako je hranjenje životinja seoski ideal, onda je svaki čovjek u gradu koji ima kućnog ljubimca zapravo seljak. Njena definicija je tužna lakrdija i izvrtanje tradicionalnog seoskog života. Čak i u umirućim selima, većina starih žena zapravo ima nekog drugog posla nego hraniti životinje.

Problem nije u tome što je ona osamljena, stara, veganska žena bez djece. Problem je u tome što ima naprasan i depresivan karakter koji čini vrijeme provedeno s njom ugodnim poput sudjelovanja na otrovnoj sudskoj raspravi. Mogao bih se okladiti da je ona tip žene koji ne može jednostavno reći "ja jedem samo biljne proizvode", već se mora za obiteljskim stolom upuštati u tirade o tome kako drugi "zlostavljaju životinje", kako je "potrebno srušiti zlu patrijarhiju" i kako je tržište rada "heteronormativno" i povezano s "kulturom silovanja". I onda se još čudi zašto nitko ne želi trčati za njenim društvom.

Imam 17 mačaka koje štuju na oltaru sv. Mihaela, mojeg psa ovčara. Biti će jaganjaca postavljenih kao u predstavi za Badnjak, i konja čiji se dah ledi na hladnoći.

I koliko god bila usamljena, samo će pomisao, sigurna sam, razveseliti mnoge žene koje očajnički pokušavaju napraviti sve za svoje obitelji koje im ostaju trajno nezahvalne.

Ti si otrovna, dosadna, arogantna i depresivna, i sada misliš da ćeš svojim primjerom razveseliti nekoga?

J**i se, Liz Jones.

Oznake: feminizam, feministice, usidjelice, priče sa seksualnog tržišta


- 17:45 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu